Lambertov kosinusni zakon

Prikaz Lambertova kosinusnog zakona.

Lambertov kosinusni zakon, poznat i kao Lambertov zakon, su zapravo dva zakona istog naziva za rasvjetu:

gdje je: E0 - osvjetljenje plohe okomite na zrake svjetlosti, a φ - upadni kut zraka svjetlosti u odnosu na okomicu.

  • Sjaj dijelova površine savršeno difuznog izvora razmjeran (proporcionalan) je kosinusu kuta što ga emitirane zrake čine s okomicom na dani dio površine. Iz toga slijedi da će difuzni izvor koji zadovoljava Lambertov zakon izgledati jednako sjajan, bez obzira iz kojega se smjera promatra. [1]

Lambertovi zakoni o jakosti rasvjete

Zamislimo točkasti izvor svjetlosti koji emitira svjetlosni tok Φ jednakomjerno u svim pravcima i oko njega dvije kuglaste plohe polumjera r1 i r2. Jakost rasvjete na tim plohama jest:

Odatle proizlazi:

1. Lambertov zakon glasi: Pri točkastom izvoru svjetlosti jakosti rasvjete površina su obrnuto proporcionalne s kvadratom njihovih udaljenosti od izvora svjetlosti.

Jakost rasvjete ovisna je također o kutu pod kojim padaju zrake svjetlosti na plohu. Jakost rasvjete na plohu okomito na smjer zraka jest:

a jakost rasvjete na kosu plohu je:

pa je:

2. Lambertov zakon glasi: Jakost rasvjete neke plohe upravno je razmjerna s kosinusom upadnog kuta svjetlećih zraka.

Kako je jakost rasvjete na okruglu plohu:

a

to je:

Taj izraz vrijedi za svaku plohu na koju svjetlosne zrake padaju okomito. Padaju li zrake pod nekim kutem φ onda je jakost rasvjete:

a izražava se u luksima. Jakost rasvjete je vrlo važna i ona mora odgovarati radu koji se u dotičnoj prostoriji vrši. Tako je na primjer za čitanje potrebno 50 lx, a za finomehaničke radove i za crtanje od 100 do 150 lx. [2]

Izvori

  1. Lambert, Johann Heinrich, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.