Period krede predstavlja jedan od najvažnijih dijelova geološke kronologije, koji pokriva vrijeme od kraja jurskog perioda, prije 146 miliona godina (Ma), do početka paleocenske epohe tercijarskog perioda (65,5 Ma). Kraj krede također definira među između mezozojske i kenozojske ere.

Kao i kod drugih starijih geoloških perioda, naslage stijena koje definiraju kredu su vrlo dobro identificirane, ali točan početak i kraj variraju za nekoliko miliona godina. Nikakvo veliko izumiranje ili bujanje života nije dijelilo kredu od jur. Međutim, kraj perioda je jasno definiran i smješten u naslage bogate iridijumom koje se mogu naći svuda u svijetu i koje se povezuju s meteorskim kraterom Chicxulub na Yucatanu i u Meksičkom zaljevu. Ova naslaga je jasno datirana na 65,5 Ma. Sudar bolida s Zemljom je vjerojatno odgovoran za veliko i temeljito proučavano Kredsko-tercijarsko masovno izumiranje. Riječ "kreda" dolazi iz latinskog gdje je, slično kao i u srpskohrvatskom označavala naslage (kalcijum karbonata nataložene od strane umrlih beskralježnjaka pronađenih u naslagama gornje krede u Velikoj Britaniji i susjednoj kontinentalnoj Evropi.

Kreda se obično dijeli na epohe donje i gornje krede. Faunalni stadiji od najmlađeg prema najstarijem su:

Za vrijeme krede, kasni paleozojski i rani mezozojski superkontinent Pangea je dovršio svoj raspad na današnje kontinente, iako su njihove pozicije bilo bitno drukčije od današnjih. Kako se Atlantski ocean proširio a Južna Amerika pomakla na zapad, Gondwana se raspala na Antarktiku i Australiju koje su se počele pomicati od Afrike (iako su Indija i Madagaskar ostali spojeni s njom). Tako aktivni rasjedi su stvorili velika podmorska gorja, podižući eustatičku razinu mora širom svijeta. Na sjeveru Afrike se more Tetis nastavilo sužavati. Unutar kontinenta, široko plitko more se nastavilo širiti u Sjevernoj Americi (Zapadni unutrašnji morski prolaz) a potom počelo povlačiti, ostavljajući debele morske naslage izmiješane s talozima ugljena.

Ostali važni kredski nalazi se pojavljuju u Evropi i Kini. U oblasti današnje Indije, u kasnoj kredi i ranom paleocenu nataložile su se masivne naslage lave zvane Deccanske klopke. Klima je bila topla, a čak ni polarne regije nisu imale leda.

Kritosjemenjače su se prvi put pojavile, iako nisu postale dominantne sve do (campanijskog doba). Njihovoj evoluciji je pridonijela pojava pčela, a angiosperme i insketi predstavlaju dobar primjer zajedničke evolucije. U kredi su se pojavili su se prvi preci mnogih suvremenih stabala uključujući, smokve, platane i magnolije. U isto vrijeme neke ranije mezozojske golosjemenjače, poput crnogoricasu nastavile bujati dok su neke druge klase, poput Bennettitales izumrle prije završetka perioda.

Na kopnu su sisavci bili mali i relativno nevažni sastojak faune. Faunom su dominirali arhosaurski reptili, posebno dinosauri, koji su se tada najviše razgranali. Pterosauri su bili česti početkom i sredinom krede, ali kako se kreda približavala kraju, tako su trpili sve veću konkurenciju zbog adaptivne radijacije ptica, te su pred kraj preostale samo dvije visoko specijalizirane porodice.

Fascinirajući uvid u život rane krede pružaju formacija Chaomidianzi u Kini s izvrsnom očuavnim ostacima velikog broja različitih tipova manjih dinosuara, ptica i sisavaca. Celurosaurski dinosauri su tamo predstavljeni kroz dosta tipova iz grupe maniraptora, koji predstavljaju tranziciju između dinosaura i ptica, te ističu perjem nalik na dlaku.

Za vrijeme krede insekti su se počeli granati, te su se pojavili najstariji poznati mravi, termiti i neki leptiri . Aphidi, skakavci i gymenoptere su se pojavili. Još jedan važan insekt koji je evoluirao u to vrijeme bila eusocijalna pčela, važna za ekologiju i evoluciju kritosjemenjača.

Brojni važni insekti su pronađeni u sibirskim lagerstätteima rane krede u Baisi.

U morima su raže, moderni morski psi i teleosti postali uobičajeni prizor. Morski reptili su uključivali ihthiosaure na početku i sredini krede, pleziosaure tokom cijelog perioda, te mosasaure u kasnoj kredi.

Baculite, ravnoljušturna vrsta amonita bujala uje u moru. Hesperornithiformes su bile morske ptice koje nisu mogle letjeti, ali su zato plivale poput gnjurca. Globotrunkanidske Foraminifera su također bujale. Kreda je također vidjela prvu radijaciju dijatoms u aoceanima (slatkovodni dijatomi se nisu pojavili do miocena).

Glavni članak: Kredsko-tercijarsko masovno izumiranje

Tokom masovnog izumiranja koje određuje kraj krede veliki broj vrsta (~50%) i poznatih porodica (~25%) je nestao. Biljke su bile gotovo netaknute, dok su morski organizmi najteže pogođeni. To uključuje veliki broj (~95%) tipova planktonskih foraminifera (osim Globigerinida), te još veći broj Coccolithophorea, kao i sve amonite belemnitske glavonošce, te sve grebenske rudist mekušce), kao i sve morske reptile osim kornjača i krokodila. Dinosauri su bili najpoznatije žrtve kredskog izumiranja. Dinosauri koji su bili specifični za kraj perioda (kao Tyrannosaurus rex, Triceratops, i Ankylosaurus) su potpuno izbirsani. Posljednji pterosauri su izumrli, isto kao ptice iz reda Enantiornithes i Hesperornithiformes.

Intenzivno izumiranje insekata za vrijeme sredine krede počelo je u albiju.

• Formadcija krede
• Gault glina
• Zapadni unutrašnji morski prolaz

• Neal L. Larson, Steven D. Jorgensen, Robert A. Farrar, Peter L. Larson. Ammonites and the other Cephalopods of the Pierre Seaway. Geoscience Press, 1997.
• Rasnitsyn, A. P.; Quicke, D. L. J. (2002). History of Insects. Kluwer Academic Publishers. ISBN 1-4020-0026-X.  — detail coverage of various aspects of the evolutionary history of the insects.
• Ovechkina, M. N.; Alekseev, A. S. (2005). Quantitative changes of calcareous nannoflora in the Saratov region (Russian Platform) during the late Maastrichtian warming event. Journal of Iberian Geology 31 (1): 149-165. PDF

Kreda (period) na Wikimedijinoj ostavi