Kontinentalni kongres (engl. Continental Congress) je naziv za skup delegata trinaest sjevernoameričkih britanskih kolonija koji se prvi put sastao neposredno prije američke revolucije, a za vrijeme same revolucije i nakon nje služio kao privremena vlada novostvorenih Sjedinjenih Američkih Država.
Prvi Kontinentalni kongres
Prvi Kontinentalni kongres, koji se nakratko sastao u Philadelphiji godine 1774, sastojao se od 56 delegata iz dvanaest od Trinaest kolonija. Sastao se kao reakcija na tzv. Nepodnošljive zakone donesene od strane britanskog Parlamenta godine 1774. Delegati su u znak protesta usvojili odluku o ekonomskom bojkotu te poslali peticiju kralju s ciljem da izlože svoja neslaganja.
Drugi Kontinentalni kongres
Kada je godine 1775. sazvan Drugi Kontinentalni kongres, već su započeli oružani sukobi kasnije poznati kao američki rat za nezavisnost (1775–1783). Umjereni delegati Kongresa su se nadali da će se kolonije na kraju pomiriti s Velikom Britanijom, ali je sve popularnija bila opcija potpune nezavisnosti. Kongres je tako u junu 1775. donio odluku o stvaranju Kontinentalne vojske, koordinirao rat te u julu 1776. donio zamenitu Deklaraciju nezavisnosti. Također je usvojio plan o stvaranju nove vlade kroz Članke o konfederaciji, koji su usvojeni 1781.
Kongres Konfederacije
Nakon ratifikacije je Kongres dobio novo ime - Kongres Konfederacije. Sastajao se od 1781. do 1789. Nakon završetka rata, Kongres je počeo gubiti na važnosti i na autoritetu. Prema Člancina, Kongres nije mogao uticati na djelovanje država niti ih tjerati da poštuju njegove zakone i odluke. Zbog toga su najvažniji političari, čak i oni izabrani u Kongres, nerado u njome sudjelovali, preferirajući umjesto toga da rade u svojim državama. Zbog toga je Kongres imao poteškoća s kvorumom. Kada je ratificiran novi Ustav SAD, Kongres Konfederacije je prestao s radom a njegove ovlasti je preuzeo Kongres SAD.
Vanjske veze
