Kljun

Različiti kljunovi obično imaju različitu namjenu (npr. kod tukana, koji svojim kljunom lako može skidati voće)

Kljunom se u zoologiji naziva prema naprijed, često šiljasta, izraslina kojom završava usni otvor kod ptica, a služi za uzimanje hrane.

Kljun se dijeli na gornji (pokljunica) i donji dio. Najčešće, gornji je pokretan, dok je donji čvrsti sastavni dio kostura glave, no i to nije jednako kod svih vrsta. Koštana podloga prevučena je rožnatom tvari. Nosni otvori su najčešće smešteni uz korijen kljuna, osim kod kivija, kod kojeg su otvori na vrhu.

Od vrste do vrste prilagođen je upravo specifičnim načinima ishrane ptica, pa je stoga i vrlo različitih oblika. Kod nekih su rubovi vrlo oštri, kod nekih nazubljeni, dok su neki kljunovi građeni na način da filtriraju hranu iz vode. Kod nekih vrsta su gornji i donji dio prekriženi, neki su vrlo šiljasti, dok su neki, opet, zaobljeni. No, uvek su vrlo efikasno oruđe, prilagođeno potrebama vrste.

Kod držanja ukrasnih ptica u zatočeništvu, čest je slučaj da se, uslijed neodgovarajuće ishrane, kljunovi ptica deformišu. Ako zbog nedovoljnog trošenja narastu predugački, mogu, bez odgovarajuće pomoći, dovesti do uginuća ptice od gladi. Slično se može dogoditi i kod neke drugog deformisanja radi koje onda ptica više ne može uzimati hranu.