Kameni reljef sa grbom grada Bihaća jedan je od rijetkih očuvanih primjera grbova bosanskohercegovačkih gradova izvedenih u reljefu. Proglašen je za nacionalni spomenik BiH.^[1]

Otkriven je prilikom sanacije i čišćenja rezervoara za vodu 2008. godine, u bihaćkom naselju Žegar. Izgradnja rezervoara završena je 1907. godine.

Kako je riječ o novom nalazu, tek predstoji njegova naučna valorizacija. Ne postoje podaci o tome kada je grb napravljen, niti koja je bila njegova prvobitna lokacija. U projektnoj dokumentaciji za izgradnju vodoopskrbnog sistema, nema podataka o ugradnji kamenog reljefa sa grbom u podzid rezervoara, te se pretpostavlja da je reljef ugrađen kasnije.

Reljef je izrađen od kamena bihacita, vrste laparastog krečnjaka iz okoline Bihaća.

Veličina ploče bihacita koja nosi reljef sa grbom iznosi 60 × 50 cm, debljina osnovne ploče iznosi 11,5 cm, dok je dimenzija samog reljefa iznad ravni ploče 7,5 cm. U središtu štita prikazane su tri kule na ostrvu, od kojih je središnja nešto viša u odnosu na druge dvije. Jedno od mogućih ikonografskih iščitavanja prikaza ostrva jeste da on predstavlja ostrvo svetog Ladislava, kako se zvao historijski srednjovjekovni Bihać. Bihać se prvi put spominje u povelji ugarskog kralja Bele IV izdatoj 25. februara 1260. Ista povelja spominje da je grad nastao na ostrvu svetog Ladislava i da je u vlasti opatije u mjestu Topusko. Ubrzo potom, 1262, Bihać je postao kraljevskim gradom (regia civitas), odnosno neovisnom slobodnom općinom.

Ispod prikaza kula i ostrva, jeste prikaz dva ukrštena ključa čije dimenzije iznose 22 × 13 cm.

U zadovoljavajućem je stanju očuvanosti. Grb je oštećen u gornjem desnom uglu te je potrebna njegova konzervacija.

• Lopašić, Radoslav (1943). Bihać i Bihaćka Krajina, mjestopisne i poviestne crtice. Zagreb: Tipografija.

Portal Bosna i Hercegovina

• Službeni sajt komisije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine