Just (latinski: Justus, rjeđe Iustus;[4] 10. novembar 627/631) bio je četvrti po redu nadbiskup Canterburyja. U današnju Englesku je došao iz Italije kao član Gregorijanske misije, poslan od strane pape Grgura Velikog kako bi pokrstio tada paganske Anglosaksonce. U Engleskoj je došao najvjerojatnije u drugoj grupi misionara oko 601. Godine 604. je postao prvi biskup Rochestera, a godine 614. je zabilježeno njegovo sudjelovanje na crkvenom sinodu u Parizu.
Nakon što je godine 616. umro kršćanski kralj Æthelberht od Kenta, Just je zbog njegovih paganskih nasljednika morao bježati u Galiju. Već sljedeće godine se, pak, Etelbertov sin Eadbald ponovno pokrstio, što je Justu omogućilo povratak na biskupsku stolicu. Godine 624. je postao nadbiskup Canteburyja. Na tom je mjestu nadzirao slanje misionara na sjever u Nortumbriju. Zna se njegov dan smrti - 10. novembar - ali ne i godina, koja bi mogla biti svaka u periodu od 627. do 631. Nakon smrti je štovan kao svetac, te mu je podignuto svetište u opatiji sv. Augustina u Canterburyju.
Izvori
- ↑ Hayward "Justus" Blackwell Encyclopedia of Anglo-Saxon England
- ↑ Walsh New Dictionary p. 349
- ↑ St. Justus of Canterbury Patron Saints Index pristup 3. XI 2007.
- ↑ Higham Convert Kings p. 94
Vanjske veze