Jordan Jelić (Šibenik, 25.02.1942[1] - Zagreb, 30.03.2012[2]) bio je jugoslavenski i hrvatski pesnik, antropolog, prevodilac i esejist, jedan od najstaknutijih latinoamerikanista na prostoru bivše Jugoslavije[3].
Život
Jordan Jelić je rođen 25. veljače 1942. u Šibeniku, u obitelji porijeklom iz Šibenika i Knina. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kninu, a studij filozofije i komparativne književnosti u Zagrebu[2]. Doktorirao socio-antropologijske nauke, odbranivši dizertaciju „ Kritika Redfieldove teorije "folk" društva“[4].
Jelić je bio opisan kao „fanatični zaljubljenik u Latinsku Ameriku, a naročito u lude latinoameričke revolucije i revolucionare (...) čovjek srednjeg rasta, poluduge kose, s frizurom kakva se viđala kod zapadnoevropskih ljevičara i šezdesetosmaša i s naočalama masivnih, demodiranih okvira“[3].
Osnivač i koordinator Hrvatskog latinskoameričkog i iberskog centra u Zagrebu[2].
Djela
Knjige
- Osnovne karakteristike društvenih i kulturnih promjena u selima zadarske regije (1969)[5]
- La madrugada (1971)
- Dolina [Valle] Mezquital u Meksiku: studija o društveno-kulturnom životu indijanaca Otomi (1972)
- Meksiko (1981)
- Kuba (1983)
- Jednodimenzionalana antroplogija (1988)
- Hemingway na Kubi (1999)
- Identitet (1999)
- Che Guevara (2004)
- Jorge Luis Borges o sebi i drugima (2005)
Prijevodi na hrvatski jezik
- Octavio Paz, Huasteška dama (1997)
- César Vallejo, Crni glasnici (1999)
- Juan Ramón Jiménez, Karipske i druge pjesme (1999)
- Miguel de Unamuno, Poetski dnevnik (1999)
- Pedro Salinas, Glas tebi potreban (1999)
- José Martí, Njegujem ružu bijelu (2000)
- César Vallejo, Hodočašće (2001)
- Nicolás Guillén, Mulatkinja (2001)
- Manuel Altolaguirre, Izabrane pjesme (2002)
- Andrés Morales Milohnic, Izabrane pjesme (2002)
- Pablo Neruda, 20 ljubavnih pjesama i jedna očajnikova (2004)
- Federico García Lorca, Cante jondo (2006)
Vanjske veze
Reference
