Igor Mandić

Igor Mandić

Igor Mandić na Interliberu 2008.
Rođenje 20. studenog 1939.
Šibenik, Hrvatska
Smrt 13. ožujka 2022.
Zagreb, Hrvatska[1]
Zanimanje književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar
Period pisanja od 1970.
Književne vrste esej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman
Supruga(e) Slavica Mandić
Nagrade

Igor Mandić (Šibenik, 20. studenog 1939. - Zagreb, 13. ožujka 2022.), jugoslavenski i hrvatski književni kritičar, esejist, kolumnist i polemičar. Objavljuje književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.

Biografija

Rođen je 20. studenoga 1939. u Šibeniku, od oca Emila (1894–1970) i majke Ade rođ. Širola (1908–56). Otac mu je u Šibeniku držao knjižaru i papirnicu (1938–48). Prve razrede osnovne (pučke) škole polazio je u rodnom gradu, a nakon nacionalizacije knjižare obitelj se preselila u Split, gdje je završio osnovnu školu i potom pohađao klasičnu gimnaziju. Studij komparativne književnosti završio 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima.

Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, npr. Novom Plamenu Arhivirano 2011-08-03 na Wayback Machine-u. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živio je i radio u Zagrebu, gdje je i umro od srčanog udara 13. ožujka 2022. godine, u bolnici Sveti Duh.

Djela

Naslovnica knjige Igora Mandića Prijapov problem 1999.
  • Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
  • Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
  • Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
  • Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
  • Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
  • Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
  • 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
  • U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
  • Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
  • Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
  • Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
  • Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
  • Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
  • Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
  • Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
  • Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
  • Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
  • Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
  • Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
  • Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
  • Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
  • Prijapov problem, eseji (1999.)
  • Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
  • Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
  • Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. - 2005. (Zagreb, 2005.)
  • Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
  • Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
  • Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
  • U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)

Izvori

  1. ↑ n.a. (14. ožujka 2022). „In memoriam: Igor Mandić (1939-2022)”. Novosti (samostalni srpski tjednik). Pristupljeno 14. ožujka 2022. 

Vanjske veze