Hidžab (arap. حجاب, dosl. zavjesa ili plašt) u užem smislu podrazumijeva veo ili maramu koju nose neke žene islamske vjeroispovijesti, a u širem konzervativno odijevanje žena u islamu uopće. Predstavlja ga se kao simbol skromnosti, privatnosti i morala. Hidžab kao predmet ili koncept u Kuranu nije definiran i niti se ne spominje, dok se tumačenja temelje na surama 24:31 i 33:59 gdje stoji da žene „ne bi trebale pokazivati svoje ukrase nikome osim suprugu i članovima uže porodice“. Pravci u islamu i njihovi teolozi pojedinačno „ukrase“ interpretiraju na različite načine, a generalno tri najčešća objašnjenja su da se radi o vanjskoj odjeći, nakitu na glavi i rukama, te samom licu. Daljnja tumačenja količine pokrivenosti i vrsti odjeće nužno ne oblikuju dres-kod već obrnuto, najčešće prilagođavajući se lokalnoj tradiciji odijevanja među kojima brojne vuku i predislamske korjene. Širenjem islama, brojni i raznovrsni odjevni predmeti odnosno stilovi asimilirani su u lokalni koncept hidžaba, što se na regionalnoj razini očituje i dan danas. Pokrivenost tijela žene ovisno o interpretacijama seže od minimalističkih prema kojima pokrivaju ruke i (djelomično) kosu, do maksimalističkih koje nalažu pokrivanje dijela ili čitavog lica. S druge strane, neke države poput Turske u 20. vijeku su se transformirale i u velikoj mjeri su usvojile zapadni kodeks odijevanja. Isti je djelomično usvojen i u određenim državama arapskog svijeta, dok u konzervativnijim zemljama Arabije pokrivenost seže minimalno od marama preko kose (al-amira, šajla, kimar) do obaveznog prekrivanja lica nikabom u svetim islamskim gradovima Meki i Medini, te nekim drugim saudijskim mjestima. Ovaj raspon u Iranu se kreće od rusarija kao marame preko pola kose do čadora koji prekriva sve osim lica i obavezan je u džamijama odnosno na svetim šijitskim lokacijama. Marama preko kose predstavlja minimum kodeksa odijevanja i u Afganistanu, iako u istočnim dijelovima zemlje (kao i susjednom Pakistanu) među Paštunima prevladavaju najzatvoreniji tipovi odjeće – burka i parandža. Najkonzervativniji historijski primjer je upravo Afganistan za vrijeme vladavine talibanskog režima (1996. – 2001.) kada je burka implementirana ne samo u vidu hidžaba nego i nacionalnog dres-koda pa je svim ženama bilo zabranjeno izlaziti u javnost bez tog odjevnog predmeta. U Indiji se kao hidžab često koriste dupatta i sari (u kombinaciji preko glave) koji su široko rasprostranjeni i među hinduistkinjama.
Veze
Literatura
- (en) El Guindi, Fadwa (1999.). Veil: Modesty, Privacy and Resistance. Oxford; New York: Berg Publishers, ISBN 9781859739242, OCLC 491013959.
- (en) Keddie, Nikki R. (2007.). Women in the Middle East: Past and Present. Princeton: Princeton University Press, ISBN 9780691116105, OCLC 64771011.
- (fa) Motahhari, Morteza [1968.] (1996.). Pasuhha-e ustad bi nakdhaji bar Ketab-e Masala-je Hejab. Tehran: Intišarat-e Sadra; Ardžuman-e Islam-e Piziškan, OCLC 554246871.
- Ostali projekti
