Harold i Maude (engleskiHarold & Maude) američki je crnohumorniromantični film iz 1971. koji je režirao Hal Ashby a napiso Colin Higgins. Uključuje elemente crnog humora i egzistencijalne drame, a radnja se odvija oko mladića Harolda (Bud Cort) koji je suicidalan i često fingira vlastitu smrt, sve dok ne razvije neočekivanu i netipičnu ljubavnu vezu sa 79-godišnjom ženom Maude (Ruth Gordon) koja ga nauči kako živjeti život u potpunosti te da je život najveći dar.
Iako je prilikom premijere bio kritičarski i komercijalni neuspjeh, film je s vremenom stekao kultni status te je od 1983. počeo zarađivati profit.[1][2]Američki filmski institut ga je stavio na 45. mjesto na listi najboljih komedija stoljeća, a Državni filmski registar ga je 1997. uključio u svoju arhivu zbog "kulturnog, historijskog ili estetskog značaja".[3]
Radnja
Harold Chasen je tinejdžer koji je opsjednut smrću, te stalno fingira lažna samoubistva, poput primjerice vješanjem ili utapanjem. Njegova majka se već toliko navikla na takvo ponašanje da se više niti ne obazire kada ga pronađe "mrtvog" u kući. Na sprovodu, Harold upozna 79-godišnju Maude, koja je usprkos starosti i dalje vrlo vitalna i buntovna osoba. Oni se sprijatelje, a ona mu pokaže užitak umjetnosti i glazbe, te da "učini najviše od svojeg vremena na Zemlji". Njen utjecaj smiri i "normalizira" Harolda, te se među njima razvija ljubav, što pak izaziva gađenje njegove obitelji, psihijatra i svećenika. Na njen 80. rođendan, oni zaplešu a Maude mu prizna da je uzela preveliku dozu tablete za spavanje, jer je "80 godina pravo doba za umrijeti". On ju odvodi u bolnicu, ali ona umire. Haroldov auto se vidi kako pada sa litice, ali Harold se nađe na rubu te odluči nastaviti živjeti. Uzima gitaru i svira pjesmu If You Want to Sing Out, Sing OutCata Stevensa.
Prilikom premijere, neke je kritičare uvrijedio crni humor u filmu. Roger Ebert je filmu dao samo 1,5 od četiri zvijezdice:
"Smrt može biti smiješna, kao i većina stvari u životu, pretpostavljam, ali ne na način kojim mu pristupaju Harold i Maude... Teško je animirati lika koji je opsjednut svojim nepostojanjem, ali Cort se niti ne trude. Na kraju doibvamo film stavova. Harold je smrt, Maude je život, a uspijevaju da budu tako slični da se život jedva isplati ekstra potruditi."[4]
"Likovi su tako agresivni, tako jezivi i neprivlačni, da su Harold i Maude očito stvoreni jedno za drugo, poanta koju film odbija priznati zahvaljujući obratu na kraju koji izdaje, barem mislim, njegove pretenzije prema afirmaciji života."[5]
S vremenom je kritičarski stav prema filmu postao pozitivniji. James Kendrick je primjerice filmu dao 3,5 od četiri zvijezdice: "Dio ljepote filma leži u tome kako reže kroz površni privid konvencionalne romanse i ulazi dublje u to što u stvari privlači ljude zajedno".[6] Udruga američkih pisaca je stavila scenarij na 86. mjesto na listi "101 najboljih scenarija ikada napisanih".[7]
↑After 12 Years, a Profit For 'Harold and Maude' By ALJEAN HARMETZ; Special to The New York Times. New York Times (1923-Current file) [New York, N.Y] 8.8. 1983: C14.
_video_cover.jpg)
