Haakon Sigurdarson (Haakon II, Haakon Jarl) (staronordijski: Hákon Sigurðarson, norveški: Håkon Sigurdsson) (cca. 937 – 995) bio je de facto vladar Norveške od 975. do 995.[1]
Haakon je jarlom postao nakon što su mu oca 961. ubili pristaše norveškog kralja Haralda Sivog plašta. Pred njima je Haakon izbjegao u Dansku na dvor tamošnjeg kralja Haralda Plavozubog. Nakon što je 971. Plavozubi organizirao uspješni atentat na Sivog plašta, Haakon je iskoristio priliku da oružjem protjera njegove sinove iz Norveške te postao danski vazal. Sa svojim sizerenom je, međutim, došao u sukob nakon što se Plavozubi pokrstio te naredio da se u Norveškoj uvede kršćanstvo. Haakon se kao paganin tome protivio te je protjerao kršćanske misionare. Godine 974. je iskoristio poraz Plavozubog u ratu s Nijemcima kako bi proglasio nezavisnost Norveške.
↑Adam of Bremen, Gesta Hammaburgensis Ecclesiae Pontificum II xxv (§ 22), tr. Francis J. Tschan, History of the Archbishops of Hamburg-Bremen. New York, 1959.
Literatura
Foote, P. G., and D. M. Wilson (1970) The Viking Achievement (Macmillan Company) ISBN978-0-312-03510-5
Gjerset, Knut (1915) History of The Norwegian People (Macmillan Company) ISBN978-0-217-93246-2
Jones, Gwyn (1973) A History of the Vikings (Oxford University Press) ISBN0-19-285063-6
Krag, Claus (2000) Norges historie fram til 1319 (Universitetsforlage) ISBN978-82-00-12938-7
Larsen, Karen (1948) A History of Norway (Princeton University Press) ISBN978-0-691-05127-7