Glasao je za smrtnu kaznu Louisu XVI. Kasnije, pred događaje koji su prethodili Teroru, bio je od strane žirodninaca uhapšen i zatvoren u Caenu dva mjeseca.
S obzirom da je poslan na teren kako bi organizirao proizvodnju topova za mornaricu, nije sudjelovao u puču 9. termidoraII godine (27.7.1794,), koji je doveo do pada Robespierrea (i povratka žirondinaca na vlast).
Kada su bijesni sankiloti, tražeći kruh i jakobinski Ustav nasilno okupirali Konvent PrairialaIII godine (20.5.1795), Romme je podržao njihove zahtjeve. Ta je pobuna brzo ugušena, a montanjari uhapšeni. Dok su čekali suđenje, optuženici su se dogovorili da će počiniti samoubistvo u slučaju izricanja smrtne kazne.
29. Prairiala (17.7.1795.), Romme i petorica drugih optuženika su osuđeni na giljotinu. Koristeći nož koji mu je krišom predao Jean-Marie Goujon, izbo se dok je izlazio iz sudnice te umro — posljednje riječi su mu bile "umirem za republike".
U knjizi Romme le Montagnard (1833), Marc de Vissac je Rommea opisao kao malog, zdepastog i nespretnog čovjeka lošeg tena te dosadnog govornika, ali ugodnog kozera.