Germaine Tailleferre, rođena kao Marcelle Germaine Taillefesse (Saint-Maur-des-Fossés, 19. travnja 1892. – Pariz, 7. studenog 1983.) je bila francuska kompozitorica i jedina ženska članica muzičke skupine Les Six.
Rođena je 1892. godine u Saint-Maur-des-Fossésu kao Marcelle Germaine Taillefesse, ali je kao djevojka promijenila svoje prezime u Tailleferre za inat ocu, koji je odbio podržati njezinu glazbenu karijeru. Njezino glazbeno obrazovanje počelo je kod kuće s majkom, koja ju je učila na klaviru, a kasnije se upisala na Konzervatorij u Parizu, gdje upoznaje ostale članove Les Sixa. Kao studentica je dobila nekoliko nagrada, a njezinih 18 kratkih kompozicija za harfu su uvršteni u kompilaciju koju je sastavila tadašnja asistentica na konzervatoriju. Godine 1920., kritičar Henri Collet ju je svrstao među skupinu Les Six. Bila je jedina ženska članica skupine koja je, pod Cocteauvom patronažom, privlačila veliku pozornost u međuradnom periodu.
Godine 1923. se intenzivno družila s Mauriceom Ravelom u njegovu stanu, a on ju je potaknuo da se prijavi za nagradu Prix de Rome, koji, ipak, nije dobila. Godine 1925. udala se za američkog karikaturista Ralpha Bartona s kojim se ubrzo preselila u New York. Bračni par se u Francusku vraća 1927. godine, a ubrzo nakon povratka su se i razveli.
Svoja najvažnija djela, Tailleferreova je komponirala tokom 20-ih i 30-ih godina. Među iste spadaju Koncert za klavir br. 1, baleti Le marchand d'oiseaux (koji je bio najizvođeniji balet na repertoaru ansambla Ballets suédois) i La nouvelle Cythère (kojeg je naručio Sergej Djagiljev za Ballets Russes za sezonu 1929., koja će biti posljednja za Djagiljevljev projekt), orkestralno djelo Sous les ramparts d'Athènes (nastalo u suradnji s Paulom Claudelom), nekoliko pionirskih radova na filmskoj glazbi (uključujući i Afrikom inspiriranu glazbu za film B'anda te onu za film Le petit chose Mauricea Clochea), opere Zoulaïna i Le marin de Bolivar te njezino remek-djelo, kantatu La cantate de Narcisse, nastalu u suradnji s Paulom Valéryjem.
Kada je izbio Drugi svjetski rat, bila je prisiljena ostaviti većinu svojih rukopisa u svom domu, bježeći preko Španjolske i Portugala za Sjedinjene Države. Kada je stigla brodom u Sjedinjene Države, smjestila se u Philadelphiju, gdje je provela ratne godine.
U Francusku se vratila 1946. godine i nastavila s radom na svojim kompozicijama. U tom periodu nastaju baleti Paris-Magie i Parisiana, opere Il était un petit navire, Dolores, La petite sirène (prema Andersenovoj "Den lille havfrue") i Le maître (za koju je libreto napisao Eugène Ionesco) te glazbena komedija Parfums. Godine 1976. prihvatila je predavačko mjesto u privatnoj školi École alsacienne u Parizu.
Posljednje godine posvetila je uglavnom kraćim formama, no radila je i na većim djelima poput Sonate champêtre. Njezino posljednje veliko djelo bio je Concerto de la fidelité. Većina njezinih djela objavljena su posthumno. Umrla je 7. studenog 1983. godine u Parizu.
