Za konzula iz 1. vijeka v. Gaius Asinius Pollio (konzul 23).

Gaj Asinije Polion (Gaius Asinius Pollio, ponekad navođen kao Pollius ili Philo, Teate Marrucinorum, današnji Chieti, 75. pne. – 4. n.e.)^[1] bio je rimski vojnik, političar, orator, pjesnik, dramatičar, književni kritičar i historičar iz vremena prijelaza Republike u Carstvo. Poznat je po danas izgubljenoj knjizi koja je opisivala tada suvremene događaje, a koja je kasnije bila glavni izvor Apijanu i Plutarhu. Polion je najpoznatiji kao pokrovitelj Vergilija i prijatelj Horacija, a obojica književnika su mu posvetila pjesme.^[2]

• Louis H. Feldman, "Asinius Pollio and Herod's Sons", The Classical Quarterly, New Series, Vol. 35, No. 1 (1985), pp. 240–243. Article reading online requires subscription to JSTOR.
• Miland Brown, Loot, Plunder, and a New Public Library Arhivirano 2018-01-20 na Wayback Machine-u.
• G. S. Bobinski, (1994). Library Philanthropy. In W.A Wiegand and D.G. Davis (Eds.), Encyclopedia of Library History. New York: Garland Publishing.

• Coinage of Gaius Asinius Pollio^{[mrtav link]} (numizmatika)