Na prostoru 50 kilometara dužine i 10 kilometara širine na sremskoj planini Fruška gora, smešteno je šesnaest srpskihpravoslavnihmanastira, od kojih je većina vaspostavljena kao živeća.[1] Ova jedinstvena kulturno-istorijska celina utvrđena je za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju1990. godine,[1] a predložena je i za upis na listu svetske baštine UNESKO-a.
Šire područje Fruške gore od davnina je bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru je zabeleženo 35 manastira. Od vremena nastanka ovi manastiri nebrojeno puta su pljačkani, rušeni i napuštani, a najozbiljnije su stradali tokom Drugog svetskog rata. Nekoliko manastira je teško oštećeno i tokom NATO bombardovanja1999.
Manastirski hramovi sagrađeni tokom 18. veka predstavljju zanimljivu kombinaciju tradicionalne arhitekture, po ugledu na Novo Hopovo, i baroknog modela preuzetog iz repertoara zapadnoevropske arhitekture.