Friedrich von Schmidt (* Frickenhofen, Gschwend, 22. oktobar1825. † Beč, 23. januar1891.[1]), jedan od najvažnijih arhitekata historicizma na području Srednje Evrope, zaslužan za širenje neogotičkog stila, koji je Veći dio života i rada proveo u Beču.
Život i djelo
Nakon studija na visokoj tehničkoj školi u Stuttgartu, 1845. ušao je u ceh radnika graditelja Kölnske katedrale, na kojoj je radio petnaest godina, a počeo je kao kamenorezac.[1] Većina skica za tornjeve i ukrase katedrale su dijelo Schmidta i Vincenza Statza. 1848. postao je cehovski majstor, a 1856. položio je ispit za državnog arhitekta. Nakon prelaska na katoličanstvo 1858., otišao je u Milano i radio tamo kao profesor arhitekture i obnovitelj katedraleSan Ambrogio. No zbog ratnih prilika i nesigurnosti 1859. se preselio u Beč, gdje je dobio mjesto profesora na Umjetničkoj akademiji.[1] Prihvatio se posla obnove i restauracije Bečke katedrale1862. 1865. dobio je titulu Glavnog arhitekta, a 1888. od cara je dobio titulu baruna.[1]
Radio je u doba historicizma, i ponovno otkrivene ljubavi za gotiku, on je osobno volio i razumio taj stil. Tako da se njegov arhitektonski stil kretao u duhu neogotike, u tom stilu sagradio je u Beču crkvu sv. Lazara, i mnoge druge građevine poput Rathausa(gradska vijećnica). Tako je podigao i zgradu Bečke klasične gimnazije s gotičkom fasadom. Podigao je velik broj crkvenih i svjetovnih građevina po Austro-Ugarskoj i Njemačkoj. Značajan je i za Hrvatsku.
Njegov posljednji veliki rad je obnova katedrale u Pečuhu ( Mađarska).
Kao glavni arhitekt, radio je na obnovi bečke katedrale Stephansdom sve do 1872.
.JPG)
