Franjo Mustač - Medarov (Sveta Marija, 29. ožujka 1958.), hrvatski slikar, poznat u međimurskom kraju.
Biografija
Rodio se je 1958. godine u tradicionalnoj patrijarhalnoj obitelji u Svetoj Mariji gdje provodi cijelo djetinjstvo do kraja osnovne škole. Vrlo mlad pohađa crkvu. S petnaest godina napušta rodni kraj i odlazi u Zagreb. Tu pohađa Školu primjenjene umjetnosti. Na školovanju se je profilirao u vrsnog poznavatelja različitih slikarsko - grafičkih tehnika. Svaki put se pri povratku kući iz Zagreba služio vlakom. Zatim je od željezničke postaje do svog sela pješačio više od tri kilometra. Dolazak na proplanak s kojeg puca pogled na selo, ostavio je cjeloživotni trag na Medaru. Taj prizor koji ga je zadivljivao trajno je ishodište u njegovoj kasnijem pejzažnom slikarstvu.[1]
Nakon odsluženih 15 mjeseci vojske na tuzlanskom području, vraća se u rodni kraj i zapošljava se u Čateksu kao dezinater, gdje radi i danas. Jedan je od osnivača Likovne udruge donjeg Međimurja, a neko vrijeme obnašao je i dužnost predsjednika udruge. To je bilo 1987. godine kad se sa skupinom istomišljenika, gospodinom Franjom Ružmanom i Damirom Šalarijem formirao prvu amatersku likovnu udrugu na području Međimurja sa sjedištem u Prelogu, čiji je član i danas. Član je i Likovne udruge Varaždin.[1] Nerijetko se odaziva pozivma na brojne likovne kolonije diljem Hrvatske.
Poznat je po svom kolorističkom, lirskom izričaju i pejzažnim motivma kojima ovjekovječuje sjećanja iz svog djetinjstva. Osim pejzaža, česte teme su mu i mrtva priroda te scene nekadašnjeg života međimurskog sela, krajobrazi sa specifičnim sakralnim objektima koji obilježavaju međimurska sela te mrtva priroda.[2] Neprekidno je izlagao djela od 1982. godine s članovima Udruge u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj te samostalno u Svetoj Mariji, Prelogu, Čakovcu, Varaždinu, Buzetu i Zagrebu.[1] Slika u tehnikama ulja na platnu i akvarel.[3]
Ostali radovi
Autor je spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata u Svetoj Mariji 4 i Donjem Mihaljevcu 5. Izradio je ilustracije za zbirku pjesama "Balade Perice Potepuha" Pavla Ružmana 6.
Izvori
Vanjske veze