François Boucher

François Boucher
Rokoko
Portret Françoisa Bouchera,Gustaf Lundberg (1741-)
Biografske informacije
Rođenje29. septembra 1703.
Pariz, Francuska
Smrt30. maja 1770.
Pariz, Francuska
Opus
Poljeslikarstvo
PraksaPariz
Znamenita djela
Venera tješi Ljubav
Portret Marie-Louise O'Murphy
Odaliska
Portret Markize de Pompadour u više verzija

François Boucher (Pariz, 29. septembra 1703. – Pariz, 30. maja 1770.), francuski slikar razdoblja rokokoa. Poznat je po svojim slikama s prikazima idiličnih i erotskih tema, dekorativnih alegorija, i pastoralnih scena. Vjerojatno je najslavniji dekorativni umjetnik 18. vijeka. Naslikao je također više verzija portreta svoje pokroviteljke Markize de Pompadour.

Biografija

Portret Marie-Jeanne Buzeau (1716-1796), Alexandera Roslina. Boucher se vjenčao s Marie-Jeanne Buzeau 1733. i imali su troje djece.
François Boucher, Portret Marie-Louise O'Murphy oko 1752., ulje na platnu, 59 x 73 cm., Muzej Wallraf-Richartz, Köln

François Boucher se rodio u Parizu, otac mu je bio manje poznati slikar Nicolas Boucher, od kojeg je dobio prvu likovnu naobrazbu. U sedamnaestoj godini njegove je radove zamijetio slikar François Lemoyne. Lemoyne kasnije prihvaća Bouchera kao svog učenika, ali samo tri mjeseca kasnije Boucher odlazi raditi za gravera Jeana-Françoisa Carsa.[1] Godine 1720., dobija nagradu Grand Prix de Rome za slikarstvo, ali nije iskoristio priliku za nastavak studija u Italiji slijedećih pet godina, zbog financijskih problema Académie royale de peinture et de sculpture.[1] S povratkom iz studija u Italiji primljen je u novoosnovanu Académie de peinture et de sculpture 24. novembra 1731.[2] Njegov morceau de réception (prijemno djelo) bilo je Rinaldo i Armida 1734.[2]

Boucher postaje član fakulteta 1734. i od tada njegova karijera započinje nagli uspon. Ubrzo postaje profesor, pa rektor Akademije, postaje također inspektor pariške Kraljevske manufakture tapiserija i konačno Premier Peintre du Roi (prvi kraljev slikar) 1765.

Boucher umire 30. maja 1770. u svom rodnom Parizu. Njegovo ime, zajedno s imenom njegove zaštitnice Markize de Pompadour, postaje sinonimom stila rokoko; braća Goncourt su o njemu pisala: "Boucher je jedan od onih ljudi koji predstavljaju ukus jednog stoljeća, koji ga izražava presonificira i utjelovljuje."

Boucher je poznat po izjavi da je priroda "trop verte et mal éclairée" ("previše zelena i suviše nejasna").[3]

Boucher je surađivao s majstorom brušenja dragog kamenja Jacquesom Guayom, za koga je crtao.[4] Poznati neoklasični slikar Jacques-Louis David započeo je svoje likovno obrazovanje pod Boucherom.

Slikarstvo

Tajna poruka

Inspiriran radovima velikih slikara prošlosti kao što su Peter Paul Rubens i Antoine Watteau, Boucherov rani radovi s velikim su elanom slavili idilični i spokojni prikaz prirode i pejzaža. U kasnijim radovima, međutim, zaboravlja tradicionalnu ruralnu nevinost i formira svoj tipični erotski stil, tako da su njegove mitološke scene pune strasti i intimne ljubavi za razliku od tradicionalnog epskog prikaza. Markiza de Pompadour (ljubavnica Luja XV.), čije je ime postalo sinonim za umjetnost rokokoa, bila je njegova velika obožavateljica.

Boucherove slike kao Doručak (1739.), prikazuje njegovo majstorstvo u žanrovskim scenama, u kojima je redovito koristio svoju ženu i djecu kao modele. Ova intimna obiteljska scena u snažnom je kontrastu s razuzdanim erotskim stilom slike Odaliska u kojem je takđer pozirala njegova supruga.

Verziju Odaliske s tamnom kosom oštro je kritizirao Denis Diderot optužujući Bouchera da "prostitutira vlastitu ženu", a plavokosa odaliska je prtret koji kraljeve prikazuje vanbračne veze. Boucher je stekao veliku slavu svojim djelima slikanim po narudžbi za bogate ličnosti, ali nakon što je Diderot izrazio kritiku njegovih djela, njegova je reputacija pred kraj karijere sve više dovođena u pitanje.

Dizajn tapiserija i kazališnih kulisa

Dijana i Kalist, 1759.

Osim slika, Boucher je bio poznat i po izradi pozorišnih kostima i kulisa. Gorljive intrige komične opere Charlesa Simona Favarta tijesno su vezane za njegov stil slikanja. Bavio se i dizajniranjem tapiserija. Dizajnirao 1736. je seriju Fêtes italiennes ("Italiaski festivali") za manufakturu tapiserija Beauvais, što je imalo velik uspjeh, a godinu dana kasnije osmislio je seriju utemeljenu na mitu o Kupidu i Psihi.[5] U slijedeće dvije dekade suradnje s manufakturom Beauvais Boucher je dizajnirao ukupno šest serija tapiserija, kao npr. tapisriju s Psihom i izrađivačem košara, 1741.–1742.

Boucher je je također bio angažiran u dizajniranju scenografije za dvorska slavlja koja je organiziralo odjel kraljevskog osoblja za zabavu Menus-Plaisirs du Roi i u dizajniranju opera za kraljevske dvorce Versailles, Fontainebleau i Choisy. Dizajn ovih predstava povećao mu je reputaciju, tako da su izrađene grafike njegovih djela, čak i reprodukcije njegovih dizajna u porculanu u manufakturama Vincennes i Manufacture nationale de Sèvres. Sa smrću supruge 1755. prestaje surađivati s proizvođačem tapiserija Beauvais.

Galerija

  • Autoportret u ateljeu, 1720., Louvre
    Autoportret u ateljeu, 1720., Louvre
  • Puti s pticama, oko 1730.-1733., Muzej umjetnosti u Honoluluu
    Puti s pticama, oko 1730.-1733., Muzej umjetnosti u Honoluluu
  • Rinaldo i Armida, 1734.
    Rinaldo i Armida, 1734.
  • Dijana izlazi iz kupke 1742.
    Dijana izlazi iz kupke 1742.
  • Venera tješi Ljubav 1751.
    Venera tješi Ljubav 1751.
  • Venerina toaleta (1751.) tipičan primjer Boucherovog zrelog perioda.
    Venerina toaleta (1751.) tipičan primjer Boucherovog zrelog perioda.
  • Most, 1751., Louvre
    Most, 1751., Louvre
  • Markiza de Pompadour, 1756., Alte Pinakothek
    Markiza de Pompadour, 1756., Alte Pinakothek
  • Sveti Petar u pokušaju hodanja po vodi, 1766., Cathédrale Saint-Louis, Versailles
    Sveti Petar u pokušaju hodanja po vodi, 1766., Cathédrale Saint-Louis, Versailles
  • Usnula pastirica
    Usnula pastirica
  • Jesenska pastorala
    Jesenska pastorala
  • Vulkan predstavlja Veneri oružje za Eneju
    Vulkan predstavlja Veneri oružje za Eneju

Djela Françoisa Bouchera

Portret Markize de Pompadour, 1759., kolekcija Wallace
Mlin, 1751.

U popisu niže su neki od radova Françoisa Bouchera:

  • Smrt Meleagara (oko 1727.), Los Angeles County Museum of Art[6]
  • Projekt za Cartouche (oko 1727), Los Angeles County Museum of Art[7]
  • Imaginarni pejzaž s brežuljkom Palatin iz Campa Vaccina (1734.), Metropolitan Museum of Art[8]
  • Spomenik Mignardu (oko 1735.), Los Angeles County Museum of Art[9]
  • Venus and Mercury Instructing Cupid (1738), Los Angeles County Museum of Art[10]
  • Kupid ranjava Psihu (1741), Los Angeles County Museum of Art[11]
  • Les Confidences Pastorales (oko 1745.), Los Angeles County Museum of Art[12]
  • Jeanne-Antoinette Poisson, Markiza de Pompadour (1750.), Harvard Art Museums[13]
  • Prekinuti san (1750.), Metropolitan Museum of Art[14]
  • Venerina toaleta (1751.), Metropolitan Museum of Art[15]
  • Mladi pastir svira gajde (oko 1754.), Museum of Fine Arts, Boston[16]
  • Pejzaž s vodenicom (1755.), National Gallery[17]
  • Venera u Vulkanovoj kovačnici (1757.), Yale University Art Gallery[18]
  • Pan i Siringa (1759.), National Gallery,[19]
  • Angelika i Medoro (1763.), Metropolitan Museum of Art[20]
  • Jupiter prerušen u Dijanu i Kalista (1763.), Metropolitan Museum of Art[21]
  • Bogorodica i dijete s mladim sv. Ivanomkrstiteljem i anđelima (1765), Metropolitan Museum of Art[22]
  • Odmor u proljeće (1765.), Museum of Fine Arts, Boston[23]
  • Povratak s tržnice (1767.), Museum of Fine Arts, Boston[24]
  • Pastirska idila (1768.), Metropolitan Museum of Art[25]
  • Peračice (1768), Metropolitan Museum of Art[26]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 "François Boucher", Oxford Art Online
  2. ↑ 2,0 2,1 Michael Levey. (1993.) Painting and sculpture in France 1700-1789. New Haven: Yale University Press, str. 164. ISBN 0300064942
  3. ↑ Houssaye, Arsène (1843). „Boucher et la peinture sous Louis XV”. Revue des deux mondes n. s. 3: 70–98.  str. 86. (citat iz pisma Nicolaus Lancretu).
  4. ↑ Leturcq, Jean François (1873.). Notice sur Jacques Guay, graveur sur pierres fines du roi Louis xv. Documents émanant de Guay, et notes sur les œuvres de gravure en taille-douce et en pierres fines de la marquise de Pompadour. str. 10–12. Pristupljeno 24. kolovoza 2014. 
  5. ↑ Kathryn B. Hiesinger, "The Sources of François Boucher's 'Psyche' Tapestries" Philadelphia Museum of Art Bulletin 72 br. 314. (novembar 1976.), str. 7.-23.
  6. ↑ „Death of Meleager | LACMA Collections”. Collections.lacma.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  7. ↑ „Project for a Cartouche: An Allegory of Minerva, Fame, History and Faith Overcoming Ignorance and Time | LACMA Collections”. Collections.lacma.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  8. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - Imaginary Landscape with the Palatine Hill from Campo Vaccino”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  9. ↑ „Monument to Mignard | LACMA Collections”. Collections.lacma.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  10. ↑ „Venus and Mercury Instructing Cupid | LACMA Collections”. Collections.lacma.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  11. ↑ „Cupid Wounding Psyche | LACMA Collections”. Collections.lacma.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  12. ↑ „Les Confidences Pastorales | LACMA Collections”. Collections.lacma.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  13. ↑ „Jeanne-Antoinette Poisson, Marquise de Pompadour”. Harvard Art Museums. Pristupljeno 2014-04-05. 
  14. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - The Interrupted Sleep”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  15. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - The Toilette of Venus”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  16. ↑ „Shepherd Boy Playing Bagpipes -François Boucher, French, 1703–1770 | Museum of Fine Arts, Boston”. Mfa.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  17. ↑ „François Boucher | Landscape with a Watermill | NG6374 | The National Gallery, London”. Nationalgallery.org.uk. Pristupljeno 2014-04-05. 
  18. ↑ „Venus in the Workshop of Vulcan”. Artgallery.yale.edu. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-07. Pristupljeno 2014-04-05. 
  19. ↑ „François Boucher | Pan and Syrinx | NG1090 | The National Gallery, London”. Nationalgallery.org.uk. Pristupljeno 2014-04-05. 
  20. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - Angelica and Medoro”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  21. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - Jupiter, in the Guise of Diana, and Callisto”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  22. ↑ Virgin and Child with the Young Saint John the Baptist and Angels
  23. ↑ „Halt at the Spring -François Boucher, French, 1703–1770 | Museum of Fine Arts, Boston”. Mfa.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  24. ↑ „Return from Market -François Boucher, French, 1703–1770 | Museum of Fine Arts, Boston”. Mfa.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  25. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - Shepherd's Idyll”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 
  26. ↑ „The Metropolitan Museum of Art - Washerwomen”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2014-04-05. 

Vanjske veze

Wikisource has the text of a 1911 Encyclopædia Britannica article about François Boucher.
Eksterni video
Boucherova Madame de Pompadour na Smarthistory.
Boucherova Venenera koja tješi Ljubav na Smarthistory