Venera tješi Ljubav Portret Marie-Louise O'Murphy Odaliska Portret Markize de Pompadour u više verzija
François Boucher (Pariz, 29. septembra1703. – Pariz, 30. maja1770.), francuski slikar razdoblja rokokoa. Poznat je po svojim slikama s prikazima idiličnih i erotskih tema, dekorativnih alegorija, i pastoralnih scena. Vjerojatno je najslavniji dekorativni umjetnik 18. vijeka. Naslikao je također više verzija portreta svoje pokroviteljke Markize de Pompadour.
Biografija
François Boucher se rodio u Parizu, otac mu je bio manje poznati slikar Nicolas Boucher, od kojeg je dobio prvu likovnu naobrazbu. U sedamnaestoj godini njegove je radove zamijetio slikar François Lemoyne. Lemoyne kasnije prihvaća Bouchera kao svog učenika, ali samo tri mjeseca kasnije Boucher odlazi raditi za graveraJeana-Françoisa Carsa.[1] Godine 1720., dobija nagradu Grand Prix de Rome za slikarstvo, ali nije iskoristio priliku za nastavak studija u Italiji slijedećih pet godina, zbog financijskih problema Académie royale de peinture et de sculpture.[1] S povratkom iz studija u Italiji primljen je u novoosnovanu Académie de peinture et de sculpture 24. novembra 1731.[2] Njegov morceau de réception (prijemno djelo) bilo je Rinaldo i Armida 1734.[2]
Boucher postaje član fakulteta 1734. i od tada njegova karijera započinje nagli uspon. Ubrzo postaje profesor, pa rektor Akademije, postaje također inspektor pariške Kraljevske manufakture tapiserija i konačno Premier Peintre du Roi (prvi kraljev slikar) 1765.
Boucher umire 30. maja 1770. u svom rodnom Parizu. Njegovo ime, zajedno s imenom njegove zaštitnice Markize de Pompadour, postaje sinonimom stila rokoko; braća Goncourt su o njemu pisala: "Boucher je jedan od onih ljudi koji predstavljaju ukus jednog stoljeća, koji ga izražava presonificira i utjelovljuje."
Boucher je poznat po izjavi da je priroda "trop verte et mal éclairée" ("previše zelena i suviše nejasna").[3]
Boucher je surađivao s majstorom brušenja dragog kamenja Jacquesom Guayom, za koga je crtao.[4] Poznati neoklasični slikar Jacques-Louis David započeo je svoje likovno obrazovanje pod Boucherom.
Slikarstvo
Inspiriran radovima velikih slikara prošlosti kao što su Peter Paul Rubens i Antoine Watteau, Boucherov rani radovi s velikim su elanom slavili idilični i spokojni prikaz prirode i pejzaža. U kasnijim radovima, međutim, zaboravlja tradicionalnu ruralnu nevinost i formira svoj tipični erotski stil, tako da su njegove mitološke scene pune strasti i intimne ljubavi za razliku od tradicionalnog epskog prikaza. Markiza de Pompadour (ljubavnica Luja XV.), čije je ime postalo sinonim za umjetnost rokokoa, bila je njegova velika obožavateljica.
Boucherove slike kao Doručak (1739.), prikazuje njegovo majstorstvo u žanrovskim scenama, u kojima je redovito koristio svoju ženu i djecu kao modele. Ova intimna obiteljska scena u snažnom je kontrastu s razuzdanim erotskim stilom slike Odaliska u kojem je takđer pozirala njegova supruga.
Verziju Odaliske s tamnom kosom oštro je kritizirao Denis Diderot optužujući Bouchera da "prostitutira vlastitu ženu", a plavokosa odaliska je prtret koji kraljeve prikazuje vanbračne veze. Boucher je stekao veliku slavu svojim djelima slikanim po narudžbi za bogate ličnosti, ali nakon što je Diderot izrazio kritiku njegovih djela, njegova je reputacija pred kraj karijere sve više dovođena u pitanje.
Dizajn tapiserija i kazališnih kulisa
Osim slika, Boucher je bio poznat i po izradi pozorišnih kostima i kulisa. Gorljive intrige komične opere Charlesa Simona Favarta tijesno su vezane za njegov stil slikanja. Bavio se i dizajniranjem tapiserija. Dizajnirao 1736. je seriju Fêtes italiennes ("Italiaski festivali") za manufakturu tapiserija Beauvais, što je imalo velik uspjeh, a godinu dana kasnije osmislio je seriju utemeljenu na mitu o Kupidu i Psihi.[5] U slijedeće dvije dekade suradnje s manufakturom Beauvais Boucher je dizajnirao ukupno šest serija tapiserija, kao npr. tapisriju s Psihom i izrađivačem košara, 1741.–1742.
Boucher je je također bio angažiran u dizajniranju scenografije za dvorska slavlja koja je organiziralo odjel kraljevskog osoblja za zabavu Menus-Plaisirs du Roi i u dizajniranju opera za kraljevske dvorce Versailles, Fontainebleau i Choisy. Dizajn ovih predstava povećao mu je reputaciju, tako da su izrađene grafike njegovih djela, čak i reprodukcije njegovih dizajna u porculanu u manufakturama Vincennes i Manufacture nationale de Sèvres. Sa smrću supruge 1755. prestaje surađivati s proizvođačem tapiserija Beauvais.
↑Kathryn B. Hiesinger, "The Sources of François Boucher's 'Psyche' Tapestries" Philadelphia Museum of Art Bulletin72 br. 314. (novembar 1976.), str. 7.-23.