Socijalisti su u svojim djelima opisivali članovi više klase kao ekonomske parazite. Stihovi socijalističkog himne Internacionala spominju parazite.
Njemački nacisti su smatrali "rase bez domovine" parazitskim rasama ili Untermensch koje bi valjalo istrijebiti. U nih su spadali Romi i Židovi.[1]
U Sovjetskom Savezu, koji je nazivno bio država radnika, od svake odrasle zdrave osobe se očekivalo da radi sve do službenog umirovljenja. Nezaposlenost je na taj način bila službeno i teoretski eliminirana. Oni koji bi odbili da rade, studiraju ili služe društvu na drugi način su riskirali da ih se kazneno optuži za društveni parazitizam (ruski: тунеядство).[2] 1961. je u Sovjetskom Savezu nekih 130.000 ljudi identificirano da vode "anti-socijalni, parazitski način života".[3]