Državni udar od 18. listopada 1945. godine bio je državni udar u Venezueli u kojem je diktator Isaías Medina Angarita svrgnut od strane vojske i naroda, kojega je predvodila prodemokratska stranka Demokratska akcija. U domaćoj historiografiji, puč je znan i kao Oktobarska revolucija (španjolski: Revolución de Octubre).
Direktan povod za pokretanje puča bilo je kršenje ranijeg političkog dogovora između Medine i oporbe, prema kojemu je trebalo doći do skore uspostave demokratske vlasti u zemlji. Kada je Medina prekršio dogovor, vojska i narod, kojega je Rómulo Betancourt pozvao na ustanak, podigli su bunu u Caracasu i ubrzo svrgnuli Medinu. Nakon državnog udara, Venezuela je ušla u trogodišnji demokratski period znan kao El Trienio Adeco, tokom kojega je privremenu huntu predvodio Rómulo Betancourt. Cilj te hunte bio je pripremiti scenu za slobodne, demokratske izbore, koji su se i dogodili 1947. godine, s tim da je tadašnja demokratski izabrana vlast izdržala samo nekoliko mjeseci, prije nego ju je vojska oborila. Venezuela je tada ušla u novi period vojne diktature, koji je trajao sve do puča iz 1958. godine.
