David Friedrich Strauss (Ludwigsburg, Württemberg, 27. januara1808. – Ludwigsburg, 8. februar1874.), njemački protestantski filozof, teolog i biograf čija je filozofija, koja je naglašavala društveni razvoj kroz unutarnji sukob suprotnih strana, bacila novi pogled na interpretaciju Biblije tako što je objašnjavao navode o Isusu Kristu u Novom zavjetu kroz mitološki pogled.
Tijekom obrazovanja na sveučilištu u Tübingenu - gdje je studirao teologiju - i Berlinu (1825.–31.), u periodu kojem je na njega utjecala doktrina Hegela, Strauss je predložio teoriju prema kojoj se hrišćanstvo razvijalo kroz međudjelovanje suprotnih struja i interpretacija, te na kraju dovelo do više religiozne sinteze koju imamo danas. Takva je analiza nadahnula njegovo prvo važno djelo, Das Leben Jesu: kritisch bearbeitet [Isusov život: kritički ispitan], iz 1836. U njemu je odbacio historijsku vrijednost Evanđelja te odbacio nadnaravne navode kao "mitologiju" ili nenamjerno stvoreno oličenje nade pisaca iz 2. veka iz primitivnih hrišćanskih zajednica.
Predvidljivo, njemački protestanti su žestoko napali Straussa koji je potom pokušao ublažiti svoju kritiku komentarom da njegov rad ne uništava hrišćanstvo jer "se ionako sve religije temelje na idejama, ne na činjenicama". Ipak, isključen je iz predavanja i u Tübingenu i na sveučilištu u Zürichu.
Umirovljen i udaljen od akademskih teoloških krugova više od 20 godina, prebivao je u Ludwigsburgu i Darmstadtu, gdje je napisao nekoliko biografija političkih i intelektualnih figura te je držao politički ured kao provincijski zakonodavac. Završio je sa relizioznim temama kada je 1872. objavio Der alte und der neue Glaube [Stara i nova vjera], u kojoj je htio zamijeniti hrišćanstvo znanstvenim materijalizmom. Iako su ga kritizirali zbog nerazumijevanja biblijskih i teoloških tekstova, Strauss je svejedno utjecao na znanstvenike i istraživače Biblije 20. veka, pogotovo na polju historijskog Isusa.
