David Sassoli

David Sassoli
David Sassoli

službeni portret iz 2019. godine

Na dužnosti
3. jul 2019 – 11. januar 2022
Potpredsjednik
Prethodnik Antonio Tajani
Nasljednik Roberta Metsola
Na dužnosti
14. jul 2009 – 11. januar 2022
Rođen/a (1956-05-30)30. 5. 1956.
Firenza, Italija
Umro/la 11. 1. 2022. (dob: 65)
Aviano, Italija
Politička stranka Demokratska stranka
Ostale političke
afilijacije 		Progresivni savez socijalista i demokrata
Potpis David Sassoli – potpis

David Maria Sassoli (italijanski izgovor: [sasˈsɔːli]; 30. maj 1956 – 11. januar 2022) bio je italijanski političar i novinar, koji je od 2019. do smrti služio kao predsjednik Evropskog parlamenta. U Evropski parlament je izabran godine 2009. godine te je u njemu služio do smrti.


Novinarska karijera

David Sassoli rođen je u Firenci 1956. godine. Tijekom 1970-ih diplomirao je politologiju na Sveučilištu u Firenci. Novinarsku karijeru započeo je zaposlivši se u malim lokalnim novinama i novinskim agencijama, prije nego što je prešao u rimsku redakciju nacionalnih novina Il Giorno. U registar profesionalnih novinara upisan je 3. srpnja 1986. godine.

Godine 1992. postao je izvjestitelj na televizijskom informativnom programu TG3, a u istom je razdoblju surađivao s poznatim novinarem Micheleom Santorom kao urednik političkih TV emisija poput "Crveno i crno" (tal. Il rosso e il nero) i "Izravni prijenos" (tal.Tempo reale). Godine 1996. vodio je program "Prijenos uživo" (tal. Cronaca in diretta). Nakon nekoliko godina imenovan je voditeljem najvažnijeg talijanskog informativnog programa - dnevnika TG1, te je postao jedan od najistaknutijih i najpopularnijih novinara u zemlji.[1] Godine 2007., kada je Gianni Riotta imenovan novim glavnim urednikom TG1, Sassoli je postao njegov zamjenik.[2]

Politička karijera

David Sassoli 2010. godine.

Godine 2009. Sassoli je napustio novinarsku karijeru i započeo političku karijeru, postavši članom Demokratske stranke (PD) na lijevom centru i kandidirajući se na izborima za Europski parlament 2009. godine za područje Središnje Italije. Dana 7. lipnja izabran je za člana EP-a s 412.502 preferencijalnih glasova,[3] postavši tako kandidat s najviše glasova u svojoj izbornoj jedinici.[4] Od 2009. do 2014. bio je čelnik izaslanstva PD-a u Europskom parlamentu.

Sassoli je 9. listopada 2012. najavio kandidaturu kao kandidat lijevog centra za novog gradonačelnika Rima na općinskim izborima 2013. godine. Završio je na drugom mjestu s 28% glasova, iza senatora Ignazija Marina koji je osvojio 55% glasova i ispred bivšeg ministra komunikacija Paola Gentilonija. Marino će kasnije biti izabran za gradonačelnika, pobijedivši vladajućeg kandidata desnog centra Giannija Alemanna.[5]

Na izborima za Europski parlament 2014. godine, Sassoli je ponovno izabran za Europski parlament s 206.170 preferencijalnih glasova.[6] Izbore je karakterizirala snažna propaganda u korist njegove Demokratske stranke koja je osvojila 41% glasova.[7]

Dana 1. srpnja 2014. Sassoli je s 393 glasa izabran za potpredsjednika Europskog parlamenta, što ga čini drugim socijalističkim kandidatom s najviše glasova u povijesti Parlamenta.[8][9] Uz posao predsjedanja, član je i međugrupe Europskog parlamenta za ekstremno siromaštvo i ljudska prava.[10]

Predsjednik Europskog parlamenta

Na izborima za Europski parlament 2019. u Italiji, Sassoli je ponovno izabran u Europski parlament sa 128.533 glasa podrške.[11] Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) predložio ga je 2. srpnja 2019. za novog predsjednika Europskog parlamenta.[12] Sljedećeg dana Sassoli izabran za predsjednika s 345 glasova podrške, naslijedivši svog zemljaka Antonija Tajanija iz desnog centra.[13] On je ujedno sedmi Talijan koji je obnašao tu dužnost.

Sassoli s novoizabranom predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen

U svom obraćanju Parlamentu, Sassoli je definirao europski projekt kao san o miru i demokraciji. Rekao je da su europski građani pokazali da još uvijek vjeruju u projekt i da su ponosni na europsku raznolikost.[14] Također je dodao da će "Europa biti jača samo s Parlamentom koji igra važniju ulogu".[15]

Štoviše, u svom prvom javnom činu kao novoizabrani predsjednik, Sassoli je odlučio odati počast svim žrtvama terorizma u Europi na jednom od mjesta bombaških napada u Bruxellesu 2016. u znak sjećanja na žrtve u metrou Maalbeek/Maelbeek. Rekao je: "Moramo odati počast žrtvama u glavnom gradu Europe. Moramo se sjetiti europskih građana koji su bili žrtve ovih napada. Ovo je počast svim žrtvama terorizma. Htio sam započeti vrijeme predsjedništva ovim simboličnim činom."[16]

Dana 19. prosinca 2019. Sassoli je zatražio oslobađanje Oriola Junquerasa, bivšeg potpredsjednika Katalonije i nedugo prije toga izabranog europarlamentarca, koji je zatvoren nakon španjolske ustavne krize 2017. godine. Kao izabrani član Europskog parlamenta Junqueras automatski uživa diplomatski imunitet, a Sassoli je pozvao španjolske vlasti da poštuju pravni status koji mu donosi njegovo članstvo u Parlamentu.[17]

U lipnju 2020. potpisao je međunarodni apel u korist ljubičastog gospodarstva („Ka kulturnoj renesansi gospodarstva“), koji je objavljen u novinama Corriere della Sera,[18] El País[19] i Le Monde.[20]

U travnju 2021. Sassoli je uvršten na popis osam javnih dužnosnika kojima je rusko Ministarstvo vanjskih poslova zabranilo ulazak u zemlju u znak odmazde zbog sankcija EU-a protiv Rusije.[21]

Osobni život

Sassoli je bio oženjen Alessandrom Vittorini i zajedno su imali dvoje djece, Giulija i Liviju.[22] Navija za klub ACF Fiorentinu, nogometnu momčad svog rodnog grada.

Sassoli je bio aktivni član Articolo 21, liberi di... ("Članak 21., slobodni da..."), talijanske udruge osnovane 27. veljače 2001., koja okuplja novinare, pisce, redatelje i odvjetnike s ciljem promicanja ustavnog načela slobode izražavanja.


Izvori

  1. ↑ David Sassoli eletto presidente dell'Europarlamento al 2° scrutinio (it) (3. srpnja 2019.). Archived from the original on 2019-07-04. Preuzeto 13. srpnja 2019..
  2. ↑ David Sassoli – biografia Raiuno Raidue (22. lipnja 2008.). Archived from the original on 22. lipnja 2008.. Preuzeto 13. srpnja 2019..
  3. ↑ „Berlusconi fallisce l'obiettivo tre milioni Nell'Idv De Magistris batte Di Pietro”. La Repubblica. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  4. ↑ „Europee: le preferenze raccolte dai candidati del Pd”. Sky TG24. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-03. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  5. ↑ „Elezioni Comunali 2013, Liste e risultati: Roma”. La Repubblica. 10. lipnja 2013.. Pristupljeno 10. lipnja 2013. 
  6. ↑ „Partito Democratico – Liste e candidati – Italia – Elezioni Europee – 25 maggio 2014” (it). la Repubblica. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  7. ↑ „Renzi stravince il "derby" con Grillo Pd al 40,8%, M5S 20 punti indietro” (it). Corriere della Sera. 25. svibnja 2014.. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  8. ↑ „I nuovi vicepresidenti del Parlamento europeo” (it). Il Post. 2. srpnja 2014.. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  9. ↑ Sassoli David (it). Archived from the original on 3. srpnja 2019.. Preuzeto 13. srpnja 2019..
  10. ↑ Members European Parliament Intergroup on Extreme Poverty and Human Rights.
  11. ↑ „Speciale Elezioni Ue: liste, candidati ed eletti in Italia”. la Repubblica. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  12. ↑ „Parlamento Ue, in corso la votazione. Sassoli in pole per la presidenza” (it). Il Sole 24 ORE. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  13. ↑ „Italian chosen as European Parliament president”. BBC. 3. srpnja 2019.. Pristupljeno 3. srpnja 2019. 
  14. ↑ Who is the new European Parliament president David-Maria Sassoli? (3. srpnja 2019.). Preuzeto 13. srpnja 2019..
  15. ↑ „European Parliament: Who is David Sassoli”. Deutsche Welle. 3. srpnja 2019.. Pristupljeno 13. srpnja 2019. 
  16. ↑ EP President Sassoli paid tribute to victims of terrorism in Europe | News | European Parliament. European Parliament (7 May 2019). Preuzeto 13 July 2019.
  17. ↑ Junqueras immunity: European Parliament President calls on Spanish authorities to comply ruling (19. prosinca 2019.).
  18. ↑ Per un rinascimento culturale dell'economia (it) (7. lipnja 2020.). Preuzeto 22. lipnja 2020..
  19. ↑ Por un renacimiento cultural de la economía (es) (7. lipnja 2020.). Preuzeto 22. lipnja 2020..
  20. ↑ En dépit de son importance croissante, le culturel n’a pas suffisamment été pensé comme un écosystème (fr) (7. lipnja 2020.). Preuzeto 22. lipnja 2020..
  21. ↑ Andrew Gray (April 30, 2021), Russia bans top EU officials in retaliation for sanctions Politico Europe.
  22. ↑ Biografia di David Sassoli.

Vanjske veze

Političke funkcije
Prethodi:
Antonio Tajani 		predsjednik Evropskog parlamenta
2019–22 		Upražnjen/a