Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli je primjer bosanske kuće, sa sačuvanim tradicionalnim arhitektonskim i etnološkim elementima Osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Jedna je od rijetkih očuvanih primjera spratne dimalučare na prostorima Bosne i Hercegovine.[1] Nalazi se u takozvanoj Čarši-mahali u Gornjoj Tuzli, na području Tuzle, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 21. decembra 2018. godine je donijela odluku da se kuća proglasi za nacionalni spomenik BiH.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović. Nacionalni spomenik čini kuća sa musanderama, pećima, avlijom i pokretnom imovinom: sahani, demirlija, ibrici i kolijevka.
Pored Bugilovića kuće nalazi se i Hajdarevića kuća, koja joj je po načinu gradnje veoma slična.[3]
Opis
Prema tipologiji tradicionalne bosanske kuće Muhameda Kadića, Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli se ubraja u spratne dimalučare.
- Poteškoća u odvođenju dima i topline s ognjišta i iz peći odvajkada je bila glavna zapreka za razvijanje koncepcije spratne kuće. Zbog toga seoski graditelj nije mogao da u cijelosti iskoristi izgrađenu površinu kuće za razvijanje prostorija na prvom katu. Morao je da stavlja velike slobodne prostore koji su se protezali od prizemlja do pod krov i služili za skupljanje i odvod dima ili da izdvoji prostor sa ognjištem dizanjem na sprat kao u kući sa prepustom. Za razliku od kuće s prepustom detaljnija obrada osnovnih masa, prizemlja, sprata, i krova je bogatija. Pošto je kuća često na strmom planinskom terenu, to se ispod zida prizemlja, na prednjem kraju kuće pojavljuje i zid magaze. Time se povećava razlika u visini između donjeg dijela kuće i dijela sa prepustom. Osnovne karakteristike su veća zapremina kućne mase, veće i impozantnije dimenzije krova, česta upotreba poluotvorenih pristupnih galerija i divanhana u spoju s vanjskim pristupnim stepeništima te obostrani pristupi u prizemlje i na sprat. - Muhamed Kadić: Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini
Kuća je izgrađena krajem 19. stoljeća. Raspoznaju se dva različita kubusa. Jedan je pretežno simetričan, sa doksatom u sredini zida koji gleda prema dvorištu, dok je drugi asimetričan sa otvorima različitih dimenzija i pozicija. Obzirom da su u drugom kubusu pomoćni sadržaji i sanitarije može se zaključiti, da je on zapravo aneks od prvog objekta koji je nastao stvaranjem potrebe korisnika za uvođenjem sanitarija. O visokom razvojnom stepenu svjedoči enterijerska oprema i način rješavanja grijanja i odvodnje dima. Svaka soba ima banjicu i šporet uokvirenih drvenom pregradom. Pozicioniranje posebne sobe za loženje smanjilo je količinu dima u prostorijama, i uspostavilo se centralno grijanje prostorija, što je bilo prisutno samo kod imućnijih porodica.[4]
Sačuvani su dolafi u koje su odlagani odjeća, potom sećije, bešike, stolovi... Baglame na vratima i prozorima nikad nisu mijenjane. Posebnu vrijednost ima rezbarija u maloj gostinskoj sobi, velikoj sobu zvanoj „maksuzija“, zatim „svekrvinoj sobi“. Kuća posjeduje mutvak u kojem je spremana hrana i unutrašnju verandu s bešikom.
Literatura
- Muhamed Kadić, Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1967.
Reference
