Bjelajski Vaganac je smješten na blagom uzvišenju (u prosjeku 40 metara) između Medenog i Bjelajskog polja, kao dijelova jedinstvenog Petrovačkog polja u podnožju planine Osječenice. Sa sjeverne strane je put Bosanski Petrovac - Bihać, sa južne je selo Cimeše. Uzvišenje obiluje mnoštvom brežuljaka kao što su Osoje, Krivokuće, Vujnovica, Korita, Šujin vrh, Metla, Kruškovac, Vršeljak, Tavani. Prostor obiluje velikim brojem manjih vrtača, koje, ako su uz kuće, služe kao bašta, zbog veće plodnosti. Jedan dio je obrastao niskim trnovitim rastinjem, kamenit je, u potpunosti je neplodan i može se koristiti samo za ispašu stoke. Drugi dio je pitomiji i ima karakter pašnjaka i livada, a djelimično je obrastao šumom (hrastovo - grabovom). Medeno polje na jednom mjestu pravi uvalu i oko te uvale je smješten dio sela, Vaganac. Drugu uvalu čini Bjelajsko polje i tu su Vekići.[2] Treći dio sela, Jazbine, je smješteno na obodu Bjelajskog polja. Te uvale su od kvalitetnijeg zemljišta i služe za zemljoradnju.
U selu nema nijednog izvora pitke vode.[3] Za stoku se koriste lokve a za ljude bunari. Bunari se grade kopanjem valjkaste rupe, koja se iznutra obloži klesanim kamenom, bez betoniranja. Tako je voda, filtrirana prolaskom kroz zemlju, u mogućnosti ući u bunar. Dno bunara je ilovačom obloženo kako bi se sačuvala voda od daljnjeg oticanja. Uz kuće se grade i betonski bunari napunjeni kišnicom. Poslije rata Vaganac je dobio vodovod od Petrovca, a Vekići i Jazbine iz Bjelaja.
Historija
U literaturi se potvrđuje postojanje gradine koja pripada rimskom periodu. To može da bude jedino ona koja nije u samom naselju, već ona, uzdignuta na Osječenici, pola sata hoda od sela.[4]
U samom selu nema vidljivih tragova o životu starijem od 200 godina. Možda imena nekih mini lokacija (Čardačina, Gladni han, Krivokuće, Kućerina) upućuju na život u ranijem periodu, ali niko se nije bavio bilo kakvim iskopavanjima koja bi to potvrdila.[5] Nema podataka da je i Gradina u Osječenici istraživana. Nedostatak tekuće vode je sigurno bio presudan da se na ovom malom području u prošlosti nije odvijao žvot. Preci današnjih stanovnika su se uglavnom doselili u 19. vijeku i to pretežno iz Like.[6]
Stočarstvo je glavno zanimanje, a skupljanje stočne hrane najvažniji posao
Privreda
Osnovna privredna djelatnost je uvijek bilo stočarstvo. Nedostatak vode jedino to omogućava, a nedostatak kvalitetnog obradivog zemljišta dozvoljava bavljenje poljoprivredom u sasvim malom obimu. Skromni prirodni uslovi jedino omogućavaju preživljavanje.
Kamberova, Suzana (2021). U ime oca. Korisna knjiga internet knjižara.
Reference
↑Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
