Bitka kod Nemeje (394. pne.) se odigrala u korintskom ratu između Sparte na jednoj, te koalicije Argosa, Atene, Korinta i Tebe na drugoj strani. Predstavljala je veliku spartansku pobjedu koja je, zajedno s kasnijom bitkom kod Koroneje dala Sparti prevagu na kopnu u ranoj fazi rata.
Pozadina
Neprijateljstva između Sparte i vodećih grčkih polisa su započela godinu dana ranije. Nakon početnih operacija u sjeverozapadnoj Grčkoj, spartanski pokušaj prodora u Beotiju je zaustavljen tebanskom pobjedom u bitci kod Halijarta, koja je za posljedicu imala svrgavanje spartanskog kralja Pauzanije. Saveznici su, ohrabreni tom pobjedom, skupili veliku vojsku u Korintu s ciljem da rat prenesu na spartansku teritoriju na Peloponezu. Međutim, saveznici se nisu mogli dogovoriti tko će biti njihov vrhovni komandant te je vojska dugo vremena stajala kod Korinta.
Njihovu neodlučnost su iskoristili Spartanci. Prikupljena je vojska na čelu s Aristodemom, regentom i stricem maloljetnog kralja Agesipola I. Usprkos toga, Spartanci su bili u nepovoljnom položaju, s obzirom da su imali ne samo brojčano manje snage od saveznika, nego su i njihove najbolje jedinice - pod kraljem Agesilajem II - još uvijek marširale iz Male Azije. Aristodemove snage su prodrle na korintsku teritoriju te je počele paliti i pustošiti. To je prisililo saveznike da joj se, iako nisu imali komandanta, suprotstave. Dvije vojske su se srele na suhom koritu rijeke Nemeje.
Tok bitke
Aristodem je svoju vojsku rasporedio tako da su se spartanski kontingenti nalazili na desnom, a snage spartanskih saveznika na lijevom krilu. Kod saveznika su Atenjani inzistirali da zauzmu desno krilo, ali su ga na kraju morali prepustiti Beoćanima.
To je za posljedicu imalo da su se u samoj bitci Atenjani suprotstavili Spartancima, a Tebanci spartanskim saveznicima. U borbi falangi došla je do izražaja tradicionalna nadmoć pojedinih polisa. Spartanci su na svom desnom krilu lako razbili Atenjane, dok su na lijevom krilu razbijeni njihovi saveznici. Disciplinirana spartanska falanga se potom okrenula neprijateljskim snagama na svom lijevom krilu, još uvijek zabavljenim progonom spartanskih saveznika. Prvo su razbili Argivce, potom Korinćane, a na kraju i Beoćane.
Posljedice
Aristodemova vojska je imala prevelike gubitke da bi opsjela Korint i nastavila prodor u centralnu Grčku. Zbog toga se nakon nekoliko mjeseci povukla na Peloponez. Međutim, njen neposredni cilj je ostvaren - neprijatelj je imao još veće gubitke, a nakon bitke kod Koroneje je potvrđena spartanska nadmoć na kopnu koja do završetka rata neće biti osporena.
Povezano
Izvori
Fusnote
