Bitka kod Durbe (latvijski: Durbes kauja, litvanski: Durbės mūšis, njemački: Schlacht an der Durbe) zbila se 13. jul 1260. kod Durbe u Latviji, 23 km istočno od Liepāje.
U toj bitci sukobile su se snage Livonskog reda pomognute vitezma Teutonskog viteškog reda iz Pruske protiv poganskih Žemajta.[2]
Historija i rezultat
Livonski red koji se oporavio od teškog poraza u Bitci kod Saule 1236., ponovno je želio proširiti svoje teritorije na preostala nepokorena poganska plemena u Livoniji.[1]
Zauzimanje Žemajtije bilo je važno ne samo zato što je ostala nepokorena, već i stoga što je spriječavala da se pokore susjedni Kurši i Zemgali, ali i da se osigura kopnena veza između križarskih domena na Baltiku i Pruskoj.[1]
Žemajti su u toj bitci pobijedili i pobili oko 150 vitezova, uključujući i Velikog majstora Livonskog reda Burcharda von Hornhausena i velikog maršala Teutonskog viteškog reda Heinricha Botela.[2]
Po nekim izvorima teškom porazu vitezova pridonjeli su i Kurši, koji su sudjelovali kao njihovi saveznici, ali su im ih presudnom momentu bitke napali s leđa i pridonjeli njihovoj panici.[1]
Bio je to daleko najveći poraz viteških redova u 13. vijeku, jer je u Bitci kod Ajzkraukle 1279. ubijen samo 71 vitez.
Bitka je potaknula Veliki pruski ustanak koji je završio 1274. i pobune Zemgala, koji su se predali 1290., Kurša (pokleknuli 1267.) i Saarlaseda (pokleknuli 1261.).[2]
Bitka je poništila dvije dekade uspješnih osvajanja, pa je Livonskom redu trebalo tridesetak godina da ponovno povrati izgubljene teritorije. [2]
Izvori
Vanjske veze
