Biosigurnost

Biosigurnost ili biološka sigurnost je prevencija velikog gubitka biološkog integriteta, fokusirajući se i na ekologiju i zdravlje ljudi.[1]

Ovi mehanizmi prevencije uključuju sprovođenje redovnih pregleda biološke bezbjednosti u laboratorijskim postavkama, kao i stroge smjernice koje treba poštovati. Biosigurnost se koristi za zaštitu od štetnih incidenata. Mnoge laboratorije koje rukuju biološkim opasnosnim tvarima i postupcima koriste kontinuiranu procjenu upravljanja rizikom i proces izvršenja biološke sigurnosti. Nepoštovanje takvih protokola može dovesti do povećanog rizika od izloženosti biološkim opasnostima ili patogenima. Ljudska greška i loša tehnika doprinose nepotrebnom izlaganju i kompromituju najbolje zaštitne mjere postavljene u cilju zaštite.[2]

Oprema za biosigurnost sa pozitivnim pritiskom

Međunarodni Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti prvenstveno se bavi definicijom u poljoprivredi, ali mnoge grupe zagovarača teže širenju i uključuju postgenske prijetnje: nove molekule, vještačke oblike života, pa čak i robote koji se direktno mogu natjecati u prirodnom lancu ishrane.

Biosigurnost u poljoprivredi, hemiji, medicini, egzobiologiji i šire vjerovatno će zahtijevati primjenu principa predostrožnosti, a nova definicija se fokusira na biološku prirodu ugroženog organizma, a ne na prirodu prijetnje.[3][4][5]

Biosigurnost se odnosi na nekoliko oblasti:

  • U ekologiji (odnosi se na uvezene životne forme van granica ekoregiona)
  • U poljoprivredi (smanjenje rizika od vanzemaljskih virusnih ili transgenskih gena, genetičkog inženjerstva ili priona kao što je BSE / "MadCow", smanjujući rizik od kontaminacije bakterijama hrane),
  • U medicini (što se odnosi na organe ili tkiva biološkog porijekla, ili proizvode genske terapije, viruse; laboratorijski protokoli mjereni kao 1, 2, 3, 4 u rastućem redu opasnosti),
  • U hemiji (tj. nitrati u vodi, nivoi PCB-a koji utiču na plodnost)
  • U egzobiologiji (npr. NASA politika za zadržavanje vanzemaljskih mikroba koji mogu postojati na uzorcima prostora planetarne zaštite i interplanetarna kontaminacija), i
  • U sintetskoj biologiji (koji se odnose na rizike vezane za ovu vrstu laboratorijske prakse).

Povezano

Reference

  1. ↑ Biosafety and the environment: An introduction to the Cartagena Protocol on Biosafety. GE.03-01836/E. United Nations Environment Programme. str. 8. 
  2. ↑ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008). Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-5-2. 
  3. ↑ „Laboratory Safety at CDC”. 
  4. ↑ „Federal Select Agent Program”. 
  5. ↑ Gigi Kwik Gronvall; Matthew P Shearer; Hannah Collins (July 2016). „NATIONAL BIOSAFETY SYSTEM”. UPMC Center for Health Security. Arhivirano iz originala na datum 2016-11-09. Pristupljeno 2018-04-26. 

Vanjske veze