Biološki institut u Sarajevu osnovan je 11. januara 1946. godine, odlukom Zemaljskog muzeja i uredbom Predsjedništva Narodne vlade NR Bosne i Hercegovine (uredba o osnivanju br. 5962 od 12. januara 1946. godine). Uredba je objavljenja 16. januara 1946. godine u Službenom listu BH (broj 3. strana 57.). Na čelo tada novoosnovanog Odjeljenja Zemaljskog muzeja, koje je djelovalo pod imenom Biološki institut u Sarajevu narednih godinu dana postavljen je botaničar-biljni fiziolog dr. Vojin Gligić. Kao primarni razlog formiranja Instituta navedena je potreba za planskom organizacijom „biološke službe“ i to za:

• potrebe nastave biologije,
• potrebe poljoprivrede, šumarstva i narodnog zdravlja,
• naučno istraživanje žive prirode.

Dvije godine nakon osnivanja, 1. januara 1948. godine Biološki institut postaje samostalna ustanova pod rukovodstvom i nadzorom Komiteta za fakultete, visoke škole i naučne ustanove te pod njegov patronat prelazi personal Prirodnjačkog odjeljenja te odgovarajuće muzejske biološke zbirke. Iste godine izlazi i prvi broj časopisa „Godišnjak Biološkog instituta“ koji će će izlaziti naredne četiri decenije i koji će se zajedno sa svojim izdavačem ugasiti 1992. godine. Svi brojevi časopisa su danas u digitaliziranoj formi dostupni na web stranici Prirodno-matematičkog fakulteta. Od 12. decembra 1951. godine Biološki institu se stavlja u nadležnost novoosnovanog Univerziteta u Sarajevu.^[1]

Pravilima Biološkog Instituta od 23. novembra 1959. godine navodi se da kao ravnopravni redovni institutski saradnici, pored biologa zaposlenih isključivo u Institututu, postaju i biolozi Zemaljskog muzeja, te svi nastavnici i asistenti biologije zaposleni na postojećim fakultetima. Ovim pravilima su, također, zvanučno formirana tri Odjeljenja Institututa u okvirima kojih je realiziran naučnoistraživački rad:

• Odjeljenje za morfologiju,
• Odjeljenje za ekologiju i
• Odjeljenje za fiziologiju.

Biološkom institut 23. marta 1964. godine formira i četvrto Odjeljenje za ihtiologiju te preuzima pod svoje okrilje stručnjake tek rasformiranog Instituta za ribarstvo SR BiH (formiran 1952. godine), što uključuje i preuzimanje svih njegovih prava i ovlasti. U tom momentu na Institutu već djeluje oko 50 naučnoistraživačkih i stručnih radnika.

Značajnije i konačne organizacijske promjene donosi Statut iz 1970. godine kojim se predviđa da u okviru Instituta djeluju dva sektora: Botanički i Zoološki. U okviru Botaničkog sektora formirana su tri odjeljenja:

• Odjeljenje za sistematiku i morfologiju biljaka,
• Odjeljenje za ekologiju i fitogeografiju biljaka,
• Odjeljenje za fiziologiju biljaka.

U okviru sektora za zoologiju formirana su četiri odjeljenja, i to:

• Odjeljenje za ekologiju i sistematiku životinja,
• Odjeljenje za ihtiologiju i ribarstvo,
• Odjeljenje za fiziologiju životinja,
• Odjeljenje za genetiku i citotaksonomiju.

Naučnoistraživački razvoj Biološkog instituta od postanka pa sve do njegovog gašenja se može podjeliti u tri razvojne faze. Prvu, koja obuhvata period formiranja Instituta pa sve do 1960. godine, karakterišu florističko-faunistička istraživanja koja su do tada bila tradicionalno razvijana u okviru Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Krajem ove faze u okviru Biološkog instituta se počinju javljati radovi iz oblasti fitocenologije, primjenom metoda ciriškomonpelješke škole.

Drugu fazu naučnoistraživačkog razvoja (1960.-1970.) karakteriše nastavak florističkih i faunističkih istraživanja, intezivni razvoj nauke o vegetaciji srednjih i jugoistočnih Dinarida, kao i citogenetička istraživanja najčešće endemnih i reliktnih biljnih i životinjskih vrsta. Tokom ovog perioda započinju inter- i multidisciplinarna istraživanja ekoloških sistema koja su okupila ne samo različite profile biologa, već i mineraloge, pedologe, klimatologe, hemičare i druge stručnjake. Od bioloških disciplina u okviru ekoloških projekata naročito intenzivno se razvijaju: ekologija populacija i vrsta različitih životinjskih grupa, a naročito: Trichoptera, Simulida, Plecoptera, Psichodida, Ephemeroptera, Lepidoptera, Collembola, Protura, Symphylla, Pauropoda, Orthoptera, te riba i ptica, a zatim idioekologija biljaka, ekološka fiziologija biljaka i životinja, te fitocenologija i biocenologija u kojima su integrisane sve pomenute biološke komponente i njihovi elementi.

Treću fazu razvoja Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, sve do njegove ugradnje u strukturu PMF-a, karakteriše intenzivni razvoj ekologije i biosistematike, uključujući ekološku fiziologiju biljaka i životinja, idioekologiju, citogenetiku i virusologiju koja u ovoj fazi realizira značajna istraživanja kao i rezultate.

Biološki institut je sve do 1959. godine bio prostorno smješten u Zemaljskom muzeju kada biva useljen u prostorije Odsjeka za biologiju. Iako su bili zasebne institutcije ova dva subjekta su i prostorno i naučno djelovali kao jedinstvena cjelina. Najveći broj naučnika i saradnika Odsjeka za biologiju je svoj naučnoistraživački opus realizirao u aktivnostima Instituta, a institutski uposlenici ujedno bili i nastavnici ovog Odsjeka. Od 1974. godine Biološki institut, zajedno sa Odsjekom za biologiju, useljava se u novoizgrađenu zgradu, gdje su djelovali sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. , kada je Institut integriran u PMF. Naime, početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Biološki institut ostaje bez rukovodstva, a institutske prostorije, kao i prostorije Odsjeka bivaju granatirane i devastirane. Tada dužnost direktora Instituta preuzima mr. Rifat Škrijelj koji je na toj poziciji ostao do decembra 1992. godine, kada sva prava i obaveze Instituta preuzima, a njegove stručnjake prima u svoje okrilje, Odsjek za biologiju.

Direktori Biološkog instituta:

• Prof. dr. Vojin Gligić, biljni fiziolog (1946.-1947.)
• Prof. dr. Vladimir Martino, zoolog-entomolog (1947.-1949.)
• Prof. dr. Pavle Fukarek, botaničar (1949.-1953.)
• Prof. dr. Živko Slavnić, botaničar (1953.-1959.)
• Prof. dr. Tonko Šoljan, ihtiolog (1959.-1970.)
• Prof. dr. Tihomir Vuković, ihtiolog (1970.-1974.)
• Prof. dr. Muso Dizdarević, ekolog (1974.-1978. i 1978-1982.)
• Prof. dr. Milutin Cvijović, ekolog, naučni savjetnik (1982.-1986. i 1986.-1991.)
• Prof. dr. Dragana Muratspahić, ekolog, viši stručni saradnik (1991-1992)
• Mr. Rifat Škrijelj, ekolog (1992.)^[2]

• Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
• Tonko Šoljan
• Živko Slavnić