| Bara no Soretsu |
|---|
 kino poster |
| Režija | Toshio Matsumoto |
|---|
| Producent | Mitsuru Kudo
Keiko Machida |
|---|
| Scenario | Toshio Matsumoto |
|---|
| Uloge | Pita
Osamu Ogasawara
Yoshio Tsuchiya
Emiko Azuma |
|---|
| Muzika | Joji Yuasa |
|---|
| Fotografija | Tatsuo Suzuki |
|---|
| Montaža | Toshie Iwasa |
|---|
| Distribucija | Art Theatre Guild |
|---|
| Datum(i) premijere | 13. IX 1969. |
|---|
| Trajanje | 105 min. |
|---|
| Zemlja |  Japan |
|---|
| Jezik | japanski |
|---|
|
Pogrebna parada ruža (japanski 薔薇の葬列, Bara no Sōretsu) japanski je dramski film iz 1969. koji je režirao i napisao Toshio Matsumoto. Glavne uloge tumače Pita, Osamu Ogasawara, Yoshio Tsuchiya i Emiko Azuma. Radnja je labava moderna adaptacija priče o kralju Edipu te je smještena u underground gay zajednicu Tokija 1960-ih. Film je vrlo stiliziran i nema linearne radnje, te se igra sa raznim filmskim efektima, među kojima su čak i intervjui sa glumcima.
Stekao i kultni status jer je scena ubrzane snimke dvaju muškaraca replicirana u filmu Paklena naranča Stanleya Kubricka u kojoj je isto tako ubrzana snimka u kojoj Alex ima seks sa dvije prostitutke dok se u pozadini čuje glazba William Tell Gioachina Rossinija, a smatra se da su i Alexove trepavice replika Eddiejevih.[1]
Radnja
Transvestiti Eddie i Leda se bore za naklonost vlasnika noćnog kluba i drogeraša Gonde, koji se na kraju odluči za Eddieja. Leda počini samoubistvo. Eddie istovremeno razmišlja o svojem ocu, koji ga je napustio kada je još bio malo dijete. Eddie ubija majku i njenog ljubavnika, samo da bi kasnije otkrio da je njegov ljubavnik Gonda zapravo njegov otac. Kada to sazna, Gonda počini samoubistvo. Eddie si iskopa oči, kao i Edip.
Glavne uloge
Kritike
Priča je zapravo jedino smisalica radi ostavrenja koje je najbolje posmatrati kao fascinantan odraz dugo nestalog mjesta i vremena, uhvaćenog u križanju međunarodnih pop-kulturnih stilova i utjecaja te ne toliko različito od onoga što se događalo u sličnim krugovima u dalekim dijelovima sveta... Kada bi se barem i sam film mogao sročiti u riječi. Ništa zato. Duboko ukorijenjen u razdoblju kojem je snimljen, ovo je djelo čije zapanjujuće slike će vam ostati urezane u sjećanje dugo nakon što ste ga pogledali. To je jedan od onih kojima ćete se voliti vratiti, jer nudi puno toga za raspravu između gledanja.
Reference
Vanjske veze
