PROFILPELAJAR.COM

Ateistova oklada je ateistički odgovor na tzv. "Pascalovu okladu", argument koji sugerira korisnost vjerovanja u Boga. Blaise Pascal tumači kako je isplativije vjerovati u Boga ("okladiti se u Njegovo postojanje") iako postoji mogućnost da ne postoji, nego ne vjerovati u tog istog Boga i riskirati gubitak beskonačnog blaženstva u slučaju da On postoji. Ateistova oklada glasi:

Najbolje je živjeti puni život i pokušati učiniti ovaj svijet u kojem postojimo što je moguće boljim, neovisno o tome vjerujemo li u Boga ili ne vjerujemo. Ako Bog ne postoji, ne gubimo ništa, a ostati ćemo upamćeni po dobroti od onih koji ostaju iza nas. Ako postoji Bog koji je dobar, tada ćemo biti suđeni po svojim zaslugama, a ne po činjenici vjerujemo li u Njega ili ne.

Marko Aurelije

Ovaj se argument nalazi u nešto izmijenjenom obliku u filozofskom djelu Misli starorimskog cara i filozofa Marka Aurelija. Filozofsko djelo je pisano na grčkom i nosi naslov Τὰ εἰς ἑαυτόν (čitaj:Ta eis heautón) što bi se doslovno moglo prevesti "Samom sebi" ili "(Razmišljanja) za samog sebe".

Postoje dva mjesta u njegovim "Mislima" koja se mogu interpretirati na gore naveden način:

Svemir je vođen od milosrdne Providnosti po predodređenoj sudbini, kojoj nitko ne može izbjeći ili od Kaosa nasumičnosti lišenog vladara. Ako je istinita teorija o nesavladivoj sudbini, zašto se boriti protiv nje? Ako Providnost bdije nad svime i ako je sklona milosti, učini sebe dostojnim nebeske milosti. Ali ako je Kaos bez pravila sve, budi sretan da usred tog olujnog mora Razum još uvijek obitava u tebi i vodi te.^[1]

U uvjerenju da je moguće naglo odstupiti od ovog života, uvijek djeluj, govori i misli u skladu s tim. Ako bogovi postoje ne treba se bojati napustiti život ljudi, jer te oni neće baciti u propast. Ako pak oni ne postoje ili ih nije briga za sudbinu ljudi, zašto bi uopće živio bez bogova ili bez providnosti? Ali oni postoje i brinu se za ljudske živote i daju čovjeku moć da ne padne u propast...^[2]

Objašnjenje

Ako se analiziraju sve mogućnosti izbora u odnosu na to kako živjeti život, moguće su slijedeće opcije:

Može se živjeti život u dobroti i vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Raj: dobitak je beskonačan.
Može se živjeti život u dobroti i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Raj: dobitak je beskonačan.
Može se živjeti život u dobroti i vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim dobrim djelima ostavlja svijet boljim: dobitak je ograničen.
Može se živjeti život u dobroti i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim dobrim djelima ostavlja svijet boljim: dobitak je ograničen.
Može se živjeti zao život i vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Pakao: gubitak je beskonačan.
Može se živjeti zao život i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Pakao: gubitak je beskonačan.
Može se živjeti zao život i vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim zlim djelima ostavlja svijet lošijim: gubitak je ograničen.
Može se živjeti zao život i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim zlim djelima ostavlja svijet lošijim: gubitak je ograničen.

Tablica dolje prikazuje dobivene vrijednosti za svaku moguću kombinaciju:

dobar Bog postoji

	vjera u Boga (V)	manjak vjere u Boga (¬V)
dobar život (D)	+∞ (Raj)	+∞ (Raj)
zao život (¬D)	-∞ (Pakao)	-∞ (Pakao)

dobar Bog ne postoji

	vjera u Boga (V)	manjak vjere u Boga (¬V)
dobar život (D)	+X (pozitivno naslijeđe)	+X (pozitivno naslijeđe)
zao život (¬D)	-X (negativno naslijeđe)	-X (negativno naslijđe)

Sudeći po rezultatima, očigledno je nevažno vjerovanje u Boga ili manjak vjerovanja za konačnu sudbinu pojedinca. U konačnici je isplativije živjeti dobar život (D), umjesto lošeg života (-D), neovisno od samog vjerovanja u Boga (V ili -V)^[3].

Literatura

↑ Marcus Aurelius, Meditations, XII. 14
↑ Marcus Aurelius, Meditations, II. 11
↑ Martin, Michael (1990.). Atheism: A Philosophical Justification. izdavač: Temple University Press. str. 232.–238..