Ascites (gr.askites, mješina) izraz je za nakupljanje tekućine u peritonealnoj šupljini. Zdravstveno stanje je također poznato kao hidroperitoneum. Iako najčešće nastaje zbog ciroze i teške bolesti jetre, njegova prisutnost može značiti i druge značajne zdravstvene probleme.
Znakovi i simptomi
Blaži ascites se teško zamijeti, dok značajni ascites dovodi do trbušne distenzije. Pacijent se žali na težinu i tlak u trbuhu, te kratak dah zbog podizanja ošita (dijafragme).
Na fizikalnom pregledu ascites se utvrđuje ukoliko se bočni dijelovi stijenke trbuha izboče kod pacijenta koji leži na leđima. Muklina se također pomiče sa bokova ukoliko pacijent promijeni položaj jer će muklina uvijek biti u donjim dijelovima abdomena bez obzira na položaj pacijenta. Kod veće količine ascitesa ukoliko na jednoj strani trbuha vršimo tlak primijetit ćemo da se val prenosi na suprotnu stranu trbuha.
Ostali znaci ascitesa su u vezi s etiologijom. Kod ciroze i portalne hipertenzije može postojati oticanje nogu, ginekomastija, promjene mentalnog statusa kod encefalopatija, povraćanje krvi. Kod karcinoma je prisutan gubitak težine i opća slabost, kronični umor i malaksalost. Kod srčane slabosti javlja se nedostatak daha i netoleriranje napora.
Etiologija
Patofiziološki mehanizam je sličan onome kod nastanka edema.
Uzroci ascitesa sa visokim gradijentom serum-ascites albumina (engl.Serum-ascities albumin gradient SAAG) mogu biti sljedeći:[1]
Manja količina slobodne tekućine (*) između jetre i desnog bubrega na ultrazvukuVelike količine ascitesa oko jetre.
Dijagnoza
Ascites u osobe sa rakom abdomena viđen ultrazvučnim pregledom
Dijagnoza uzroka počinje pretragama krvi, ultrazvukom abdomena i izravnim uklanjanjem tekućine iglom ili paracentezom (koja također može biti terapeutska).
Algoritam dijagnostike bi izgledao kao što je navedeno:
Fizikalni pregled
Otok trbuha
Fenomen undulacije
Ultrazvuk: Manja količina se ovim pregledom može vidjeti ispod jetre ili u Douglasu. G
Liječenje može biti lijekovima (diuretici), paracentezom ili drugim tretmanima usmjerenima na uzrok.
Blaži slučajevi ascitesa mogu biti tretirani ograničenjem unosa natrija. Kod portalnog ascitesa daje se spironolakton (antagonist aldosterona). Elektroliti i tjelesna masa moraju biti redovito kontrolirani.
Umjereni slučajevi se tretiraju furosemidom. Potrebna je pažnja i potrebno je da gubitak tjelesne mase ne prelazi 0,5 kg dnevno, kako ne bi nastao hepatorenalni sindrom.
Refraktarni slučajevi se tretiraju punkcijom abdomena (paracenteza), davanjem albumina i pažljivom administracijom diuretika.
Druga mogućnost liječenja u pacijenata sa cirozom je transplantacija jetre.
Za maligni ascites primjenjuje se paracenteza. U obzir dolaze dolaze i shuntovi, kemoterapija koja se daje izravno u trbušnu šupljinu (IP), te posebno za liječenja protutijelima kod malignog ascitesa.
Prognoza
Prognoza ovisi o osnovnoj bolesti. Kod zloćudne bolesti prognoza je povezana sa prognozom te bolesti. Kod ciroze jetre poduzete procedure utječu direktno na prognozu. Shuntovi mogu spriječiti nastanak fatalnog krvarenja kod ciroze jetre.
Izvori
↑ 1,01,1Warrell DA, Cox TN, Firth JD, Benz ED. Oxford textbook of medicine. Oxford: Oxford University Press, 2003. ISBN0-19-262922-0.
↑Patient UK (10. lipnja 2009.). „Ascites Tapping”. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-19. Pristupljeno 8. prosinca 2011.
