Anđelov vodopad pada s visine od 979 metara, a na dnu je širok 150 metara[1], tako da je 15 puta viši od Slapova Niagare koji imaju svega 52 metra.[3] Vode Churúna se u ambis srovaljuju sa ravnog platoa Đavolske planine (Auyán-Tepuí), jedva dotičući strme litice planine. Zbog guste džungle na dnu vodopada, i velikih količina aerosola u zraku najbolje se vidi iz zraka.[1] Za jakih vjetrova, ili niskog vodostaja vodopad se pretvara u oblak vodenih kapljica, pa do dna ne padne niti kap.
Osim lokalnih indijanaca iz plemenaPemon, nitko drugi nije znao za vodopad sve do 1933. kad ih je potpuno slučajno otkrio američki avanturist i akrobatski pilot James Angel, koji je preletio Đavolske planine u potrazi za zlatnom rijekom (tad su bile u modi takve legende), koju nije pronašao ali je vidio veličanstveni vodopad.[3]
James se ponovno vratio sa avionom na Đavolsku planinu 1937. ovaj put sa ženom i njenim prijateljem Gustavom Henry Gardenerom, ali je doživio havariju te se prisilno spustio na plato pored vodopada. (olupina njegova aviona ostala je tamo punih 33 godina sve dok nije helikopterom skinuta sa planine.[3]
Jimmy Angel se sa svojim društvom probijao punih 11 dana kroz džunglu, do prvog naselja u civilizaciji.[3] Njihova avantura toliko je uzbudila ondašnji svijet da je odtada vodopad nosio njegovo ime.[1]
Replika njegova aviona i danas se nalazi na platou Đavolske planine (orginal je smješten u Muzeju avijacije u gradu Maracay).[3]
Krajem 2009. predsjednik VenezueleHugo Chávez predložio je da se Anđelov vodopad preimenuje u Kerepakupai Meru, kako ga zovu lokalni Indijanci od pamtivjeka.[1]
