Duga vladavina Amenhotepa III se općenito smatra jednim od najdužih perioda mira i prosperiteta u historiji Drevnog Egipta. Osim kraćeg vojnog pohoda na Nubiju, ne postoje podaci o nekakvoj značajnoj vojnoj aktivnosti. Umjesto toga je Amenhotep III većinu energije posvetio gradnji spomenika, ali i diplomatskoj prepisci s vladarima Drevnog Istoka, pogotovo državom Mittani, čije je dvije princeze oženio pred kraj svoje vladavine.
Amenhotep III je također poznat i po tome što je sačuvano preko 250 statua koji prikazuju njegov lik - više nego ijednog drugog faraona u historiji.
Amenhotep III je dvije od svoje četiri kćeri—Sitamun i Isis—proglasio "velikim kraljevskim suprugama" u posljednjoj deceniji svoje vladavine. Za Sitamun dokazi za to postoje u oznaci ćupa iskopanog u kraljevskoj palači u Malkati.[8] Faraon je to učinio u skladu s egipatskom teološkom paradigmom prema kojoj je kralj trebao imati partnerice iz nekoliko različitih generacija.[9] Božica Hator je bila majka, supruga i kći Ra u drevnoj egipatskoj religiji.[8] Zato se brak Amenhotepa III sa svoje dvije kćeri ne treba smatrati incestom u suvremenom značenju riječi.
Amenhotep III se oženio za Gilukjepu (prvu u seriji diplomatskih nevjesti), kćerkom Shuttarne II od Mitannija u desetoj godini svoje vladavine.[10] Oko 36. godine svoje vladavine se oženio za Tadukhepzu, kći svog saveznika Tushratte od Mitannija.
Reference
↑William L. Moran, The Amarna Letters, Baltimore: Johns Hopkins University Press, (1992), EA 3, p.7
↑ 8,08,1O'Connor, David & Cline, Eric., op. cit., p.7
↑Troy, Lana. Patterns of Queenship in Ancient Egyptian Myth and History. University of Uppsala, Uppsala Studies in Ancient Mediterranean and Near Eastern Civilizations 14, (1986), 103, 107, 111
↑Dodson, Aidan & Hilton, Dyan The Complete Royal Families of Ancient Egypt, Thames & Hudson (2004), p.155
