Aleksandar Srnec

Aleksandar Srnec
apstrakcija, konstruktivizam
Biografske informacije
RođenjeZagreb,  Kraljevina Jugoslavija, 30. jul 1924
SmrtZagreb,  Hrvatska, 27. mart 2010
Opus
Poljeslikarstvo, dizajn, crtani film, kiparstvo
PraksaEXAT 51

Aleksandar Srnec (Zagreb, 30. jul 1924 - Zagreb, 27. mart 2010[1]), bio je hrvatski - avangardni slikar, kipar, dizajner i autor animiranih filmova.

Biografija

Aleksandar Srnec je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Zagrebu, crtanje mu je predavao Antun Motika. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je ratne 1943, ali je napušta nakon završetka Drugog svjetskog rata, te upisuje Arhitekturu, da bi se kasnije ponovno vratio na Akademiju, koju definitivno napušta 1949 godine.

Nakon toga bavi se opremanjem izložbi i sajmova zajedno s arhitektom Vjenceslavom Richterom i kolegom s Akademije slikarem Ivanom Piceljom. Njihovo intenzivno druženje i zajednički rad doveli su do toga da su 1950 osnovali avangardnu umjetničku grupu EXAT 51[2] grupa je djelovala do 1956 i jako utjecala na razvoj suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji svojim pogledima na suvremene vizualne komunikacije i sintezu svih disciplina likovnoga stvaralaštva. Nakon faze EXAT 51 Srnec se 1960-ih upušta u novi eksperiment - crtani film, radi za Zagreb film - scenografije za tri lutkarska filma, a sa redateljem Dragutinom Vunakom zajednički realizira crtani film Čovjek i sjena (1960).

Njegovo djelo Ambijent Luminoplastika, izloženo 1967 u Galeriji SC-a u Zagrebu, bio je prvi svjetlosni kinetički objekt u hrvatskoj umjetnosti. Srnec je od kraja 1960-ih godina redovno sudjelovao na izložbama Novih tendencija, sa svojim lumino-kinetičkim objektima i kinetičkim skulpturama iz visokopoliranih kovina.

Izložbe

Srnec je puno izlagao, u zemlji i inozemstvu, najviše na kolektivnim izložbama, posljednja velika izložba održana je neposredno pred njegovu smrt, pod nazivom Prisutna odsutnost, u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, januar 2010.

Bibliografija

  • Radoslav Putar: Mala likovna kronika, Aleksandar Srnec, Čovjek i prostor, br. 29 – 30, str. 7
  • Andrija Mutnjaković: Jugoslavenski paviljon (Bruxelles), Arhitektura, Zagreb, br. 1 - 6, str. 47 - 55
  • Vera Horvat - Pintarić: Suvremena jugoslavenska umjetnost, Razlog, Zagreb, br. 5, str. 459
  • Božidar Gagro: Periferna struktura - Od Karasa do EXATA-a, Život umjetnosti, Zagreb, br. 1, str. 15 – 25
  • Vera Horvat - Pintarić: predgovor u katalogu izložbe Aleksandar Srnec - Mobili, Galerija Doma omladine, Beograd
  • Zvonko Maković: Aleksandar Srnec, Život umjetnosti, br. 17, str. 119 – 121
  • Zlatko Sudović i Ranko Munitić: Zagrebački krug crtanog filma, Pedeset godina crtanog filma u Hrvatskoj, knjiga I., Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb film, Zagreb, str. 168, 301, 420
  • Katalog izložbe Picelj - Srnec - Richter, Galerija Beck, Zagreb, 1993.

Nagrade

Za svoj rad Aleksandar Srnec, dobio je:

  • 1969 Godišnju nagradu za skulpturu Vladimir Nazor [3]
  • 1999 Godišnju nagradu za slikarstvo Vladimir Nazor[3]
  • 2008. Nagradu za životno djelo Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU).

Izvori

Vanjske veze