Aleksandar Jevtić

Ovo je glavno značenje pojma Aleksandar Jevtić. Za druga značenja, v. Aleksandar Jevtić (razvrstavanje).

Aleksandar Jevtić, zvan "Aco", je vukovarski Srbin koji je pomogao spasiti živote zarobljenih Hrvata u logoru Stajićevo u studenom 1991. tijekom Domovinskog rata, riskirajući život pošto je i sam zarobljen nakon pada Vukovara.[1][2][3] Među ostalima spasio je i brata poginulog vukovarskog branitelja Blage Zadre, Stanka Zadru.[4]

Zoran Šangut tvrdi da je u obrani Hrvatske 1991. do 1995. sudjelovalo i oko 10.000 Srba.[3]

Biografija

­Otac Ale­ksan­dra Jev­ti­ća bio je po­slo­vo­đa Bla­gi Za­dri prije rata. Nakon što je počeo rat, Jevtić nije htio ratovati ni na jednoj strani te je poput većina Vukovaraca bio u skloništu tijekom granatiranja grada. Zadro mu je obećao da ga nitko neće mobilizirati iz poštovanja prema njegovoj obitelji, a kada je poginuo, tu je ulo­gu pre­u­zeo Bla­gin po­koj­ni sin Ro­bert i brat Stanko.[1]

Nakon pada grada, JNA je zarobila tisuće vojnika i civila te ih prebacila u Srbiju, u logor Stajićevo. Nakon što je premlaćen, Jev­tić je sreo je­dnog ka­pe­tana JNA ko­ji je do­če­kao za­ro­blje­ni­ke u lo­go­ru. Ka­pe­tan ga je prepoznao te se izne­na­dio što me­đu Hr­va­ti­ma vi­di i Sr­bi­na, Jev­ti­ća, ko­jem je bio za­po­vje­dnik dok je slu­žio voj­ni rok u Jugoslaviji. Jev­tić mu je re­kao da me­đu za­ro­blje­ni­ci­ma ima mno­go Sr­ba ko­ji su se je­dno­sta­vno za­te­kli u Vu­ko­va­ru pod opsadom. Ka­pe­tan JNA na­kon to­ga an­ga­ži­rao ga je da od zarobljenika iz­dvo­ji­ Sr­be od osta­lih te ih stavi u drugi dio štale, gdje će biti sigurni. Međutim, usprkos opasnosti da ga stražari otkriju, Jevtić je uz srpske zarobljenike izdvojio i oko 150 Hrvata, izmislivši nekima lažna prezimena, te su svi prebačeni u drugi dio štale gdje ih nisu tukli. Među njima je bio i Predrag Matić i Zoran Šangut.[1]

Stanko Zadro, koji je bio na izmaku snaga nakon premlaćivanja, prisjeća se kako ga je Jevtić uspio zaštititi:

Ču­li su se sa­mo pu­cnji i ja­u­ci. U sta­ji smo mo­ra­li čučnuti, sta­vi­ti ru­ke na le­đa i gla­vu po­gnu­ti do­lje. U tre­nu sam ­pred sobom vi­dio voj­ni­čke či­zme i obu­ću ci­vi­la. “Ko­va­če­vi­ću, ­diž’ se!” I da­lje sam gle­dao do­lje. “Što če­kaš, Ko­va­če­vi­ću, ‘aj­de!” Po­di­gnem gla­vu i vi­dim je­dnog voj­ni­ka JNA i Acu Jev­ti­ća. Kad sam se po­di­gao, voj­nik me upitao: “Je­su li te bi­li?!” Je­su, re­koh. “Bo­ga mu, ubiše Sr­be! Tr­či u dru­gi dio šta­le”, za­po­vje­dio je.[1]

Jevtić je nakon par dana izašao iz logora, ali se znao vraćati do žice i zarobljenicima donositi kruh.[1] Naposlijetku, logoraši su razmijenom zarobljenika početkom 1992. vraćeni u Hrvatsku.

Nakon što je "Latinica" 2008. snimila prilog o njemu u emisiji "I oni su branili Hrvatsku", odlikovan je u ožujku 2009. Redom Danice na prijedlog Udruge pravnika Vukovar '91. Jevtić je novinarima je skromno rekao da mu odlikovanje puno znači, no da se tih vremena zapravo ne želi prisjećati: "U tom trenutku nisam razmišljao o ničemu pa ni o posljedicama svoga čina. Pomogao sam nekima, ali mnogi kojima se nije moglo pomoći su ostali s druge strane," naglasio je. Član Udruge pravnika Vukovar "91. Predrag Matić Fred pojasnio je kako je to što je Jevtić učinio prije 18 godina u noći s 20. na 21. studenoga bila velika gesta zbog koje se u tim trenucima gubila glava.[5][6]

Stanko Zadro je istaknuo da Jevtićev potez govori da dobrih ljudi ima i u zlim situacijama, te poručio kako je odlikovanje "dobro i za srpski i za hrvatski narod".[5]

Povezano

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ivica Radoš (2008-11-16). „Zadri je izmislio prezime da i ga spasio iz logora”. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-26. Pristupljeno 2010-11-23. 
  2. Tatjana Tagirov (2008-05-29). „Čovjek sa velikim Č”. VREME. Pristupljeno 2010-11-23. 
  3. 3,0 3,1 Matko Biljak (26. rujna 2009.). „NAŠA DOMOVINA I Jovan je branio Hrvatsku”. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 2010-11-23. 
  4. „Aleksandar Jevtić”. Vojska.net. Pristupljeno 2010-11-23. 
  5. 5,0 5,1 Ivana Knežević (19. ožujka 2009.). „Predsjednik Mesić dodijelio odlikovanja”. Vjesnik. Pristupljeno 2010-11-16. [mrtav link]
  6. Ankica Barbir-Mladinović (20. ožujka 2009). „Odlikovanje za ljudskost i hrabrost”. Danas.org. Pristupljeno 2010-11-23.