Vladimir Becić

Vladimir Becić
Rođenje 1. lipnja 1886.
Smrt24. svibnja 1954. (67 god.)
NacionalnostHrvat


Vladimir Becić (Brod na Savi, 1. lipnja 1886.Zagreb, 24. svibnja 1954.), hrvatski slikar.

Životopis

Studirao je pravo u Zagrebu, a slikarstvo je učio u privatnoj slikarskoj školi Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša u Zagrebu (1904.), te Heinricha Knirra u Münchenu (1905.) gdje je od 1906. studirao na Akademie der Bildenden Künste. U klasi Huga Habermanna isticao se, uz Josipa Račića i Miroslava Kraljevića, suverenim načinom slikanja (Die kroatische Schule). U Parizu upisao Académie de la grande Chaumière (1909.) i crtao za časopis Le Rire, a kao dopisnik i ratni slikar i za L'Illustration (1915. – 18) na solunskom bojištu.

Od 1919. do 1923. boravio je u Blažuju kraj Sarajeva, a zatim odlazi u Zagreb. Samostalno je u Zagrebu izlagao (prvi put 1910.), sudjelovao na izložbama Proljetnog salona i na međunarodnim izložbama u Rimu (1911.), Ženevi (1921.) i Veneciji (1938.). U Zagrebu predavao na Višoj školi za umjetnost i obrt (od 1924.) i na Akademiji likovnih umjetnosti (do 1947). S Ljubom Babićem i Jerolimom Mišom osnovao je Grupu trojice (1930.).

Član HAZU od 1934. godine.

Njegovi najraniji radovi iz vremena münchenskog školovanja (Akt pred ogledalom, 1906.; Djevojka kod stola 1907.; Portret slikara Kraljevića, 1908.; Mrtva priroda, 1909.), s djelima Račića i Kraljevića čine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilistički nose značajke tradicije i novoga, suvremenog münhenskog akademizma, Leiblova osebujnog realizma i maneovske rekapitulacije Goyina i Velasquezova slikarstva. Poslije će se približiti Cézanneu, a potom će naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva i voluminoznošću oblika ući u svoj neoklasicizam, što pokazuju Becićeva djela nastala u Osijeku (Klasija, 1911.) i u ranoj blažujskoj fazi (Autoportret, Igman, 1920.), nakon kojih počinje slikati figure (Akt u prirodi, Žetelica), portrete (Vera i Mira) naglašenih volumena, te geometrijski strukturirane krajolike (Planinski pejzaž, 1923.).

Tridesetih godina slika svjetlijom paletom pojačavajući kolorističke kontraste i osobitost svoga slikarskog rukopisa (Bosanski pejzaž, Šibenik, Ribar, Dječak s kukuruzom, Portret moje žene). U ratnim godinama češće radi mrtve prirode i portrete. Krležin portret (crtež tušem) izradio je u Blažuju 1930.

Prvi osvrt na Becićevo slikarstvo Krleža objavio je u eseju Uz slike Vladimira Becića (Hrvatska revija, 1929., 1) u kojem piše o njegovoj sklonosti modeliranju čistih volumena, o mrtvim prirodama i aktovim a, o njegovu portretu Miroslava Kraljevića iz 1908., o slikarskom sazrijevanju Račića, Becića i Kraljevića u münchenskoj i pariškoj umjetničkoj sredini, te o principima prema kojima su oni usmjerili razvitak suvremenoga hrvatskog slikarstva. U članku O Vladimiru Beciću (Hrvatska revija, 1931., 1) dao je više podataka o njegovu djelovanju analizirajući pojedine faze: münchensko-parišku (1905. – 10.), srbijansku (1912. – 18.), blažujsku (1918. – 23.) i zagrebačku (do 1930.), a pisao je i o pariškoj kritici koja je ismijavala Cézannea, o Becićevu cezannizmu i njegovoj »neoklasičnoj blažujskoj fazi«. Ta dva teksta Krleža je spojio u jedan i objavio ga pod naslovom O Vladimiru Beciću (Eseji. Knjiga prva, Zagreb 1932.) i u knjizi Eseji III (Zagreb 1963.), a tiskan je i u Likovnim studijama (Sarajevo 1985.) s ocjenom (iz 1929.) »da u našoj suvremenoj slikarskoj konfuziji (1921. – 28.) Becić stoji još uvijek kao ogroman i nesavladljiv slikarski početak. Poslije njega slikali su već mnogi i fantastičnije nego on i literarnije, dinamičnije i simboličnije i dekorativnije. Ali bolje, jedva itko.«[1]

Izvori

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3780 M. Pet., BIBL. V. B.: Uspomene, Savremenik, 1931, 11; Sjećanje na Račića i Kraljevića, Hrvatska revija, 1935, 8; Govor na otvorenju izložbe Račić-Kraljević-Becić-Herman u Ljubljani, Bulletin JAZU, 1952, 1-2.; članak preuzet iz Krležijane, izdanje 1993. (pristupljeno 24. svibnja 2013.)

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Mrežna sjedišta

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.