Virtualni stroj (engl. virtual machine – VM) jest softver za virtualizaciju i emulaciju računalnih sustava. Služi za pokretanje programa i operacijskih sustava u izolaciji od ostalog softvera na stvarnom (hardverskom) računalu i pružaj funkcionalnost (uopćenog) fizičkog računala. Njihove implementacije mogu uključivati ​​specijalizirani hardver, softver ili njihovu kombinaciju.

Sistemski virtualni strojevi (koji se nazivaju i virtualnim strojevima za punu virtualizaciju) predstavljaju zamjenu za pravi stroj. Oni pružaju funkcionalnost potrebnu za izvođenje cijelih operativnih sustava. Hipervizor za dijeljenje hardvera i upravljanje njime upotrebljava izvršavanje kôda izravno na procesoru, dopuštajući više okruženja koja su međusobno izolirana, a ipak postoje na istom fizičkom stroju. Moderni hipervizori koriste virtualizaciju potpomognutu hardverom, hardver specifičan za virtualizaciju, primarno iz glavnih CPU-a.

Procesni virtualni strojevi dizajnirani su za izvršavanje računalnih programa u okruženju neovisnom o platformi.

Korisnik unutar svog hardverskog računala instalira više virtualnih računala koji se za programe koji se u njima pokreću ponašaju kao pravo računalo. Virtualne strojeve koristi se za testiranje, ali i za druge stvari, kao i svaki drugi hardverski stroj.^[1]

Neki emulatori virtualnih strojeva, kao što su QEMU i emulatori konzola za videoigre, dizajnirani su tako da emuliraju (oponašaju) različite sistemske arhitekture čime se omogućuje izvođenje softverskih aplikacija i operativnih sustava napisanih za drugi CPU ili arhitekturu. Virtualizacija na razini operacijskog sustava omogućuje dodjelu resursa računala izravno iz jezgre sustava (kernela).

• Java (virtualni stroj)
• HHVM
• KVM (Kernel-based virtual machine)
  • QEMU
  • Emulator
• Virtualizacija