Uroš Predić
realizam
Autoportret iz 1948., Narodni muzej Zrenjanin
Rođenje	1857-12-07 7. prosinca 1857. Orlovat, Austrijsko Carstvo
Smrt	11. veljače 1953. (95 god.) Beograd, SFRJ
Nacionalnost	Srbin
Poznata djela	Vesela braća, Hercegovačke izbjeglice, Kosovka djevojka
Nagrade	Gundelova nagrada (1879.)
Potpis
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF
Portal o likovnoj umjetnosti
Portal o životopisima
v r u

Uroš Predić (Orlovat, 7. prosinca 1857. – Beograd, 11. veljače 1953.), jedan od najvećih srpskih slikara realizma.

Rođen je u Orlovatu, gdje je pohađao osnovnu školu, a potom njemačku školu u Crepaji. Od 1869. do 1876. pohađao je sedmorazrednu gimnaziju u Pančevu (pančevačka realka, koja je kasnije dobila ime po njemu). Kao vrlo darovit, dobio je stipendiju Matice srpske i 1876. otišao na bečku slikarsku akademiju. Završio je Umjetničku akademiju u Beču 1880. godine u klasi profesora Christiana Grieppenkerla, istaknutog bečkog slikara, koji je imao veliki utjecaj na Predića.^[1] U toku studija dobio je Gundelovu nagradu, za slikanje uljem prema muškom modelu.^[2] Godine 1882. radio je u privatnom ateljeu prof. Grieppenkerla, a u razdoblju od 1883. do 1885. bio je asistent na Umjetničkoj akademiji u Beču. U to vrijeme po uputstvu prof. Grieppenkerla i arhitekte Hansena izradio je 13 slika mitološkog sadržaja za friz Parlamenta u Beču.

Zbog obiteljskih obveza 1885. godine vraća se u domovinu. U Orlovatu radi seriju slika iz života svojih seljaka. Zatim od 1886. do 1889. boravi u Beogradu, gdje je orgoanizirao svoju prvu samostalnu izložbu 1888. god.^[1] Slijedeće godine, bio je jedam od slikara koji su predstavljali Srbiju na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889., gdje osvaja Brončanu medalju.^[3] Od 1890. – 1893. u Novom Sadu i u Starom Bečeju. U razdoblju 1894. – 1909. živi u Orlovatu, a od 1909. godine pa do smrti u Beogradu. Svoje slike samostalno izlaže 1888, 1910, 1920, 1949. godine u Beogradu, 1890, 1949. u Novom Sadu, 1890. u Sremskim Karlovcima, 1890. u Pančevu i Vršcu.

Jedan je od osnivača društva Lada 1904. i bio je neprekidno član ovog društva kao i njegov dugogodišnji predsjednik. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 26. siječnja 1909., a 3. veljače 1910. godine za redovitog člana. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umjetnika u Beogradu 1919. godine i prvi njegov predsjednik.

Umro je 1953. godine u Beogradu, u 96. godini života, kao najstariji srpski slikar. Prema vlastitoj želji sahranjen je Orlovatu. I u dubokoj starosti bio je pun radne energije i vedrine. Nekoliko mjeseci prije smrti penjao se na stolicu slagati slike u svom ateljeu, pao je i tom prilikom se ozlijedio (polomio nogu). Od toga se nikada nije potpuno oporavio i ubrzo je umro.

Stilski, Uroš Predić je cijeli život slijedio, u Beču usvojeni, aka,eski realizam ustanovljen na tradicionalnom klasicističkom i romantičarskom sliakrstvu.^[4] U njegovom slikarskom opusu najviše su zastupljeni portreti, ikonografija, žanr i povijesne kompozicije, rjeđe krajolici, i samo jedan akt.

Zbog postizanja što uvjerljivije sličnosti s likom naručitelja i inzistirajući na prepoznatljivosti, Predić je postao kroničar građanskog društva svoga vremena. Godine 1885. u Pančevu je počeo sa slikanjem portreta po narudžbi, ponekad uz pomoć fotografija. Radio je najčešće reprezentativne portrete, glave ili biste. Uradio je čuvene portrete predsjednika Akademije: Sime Lozanića, Stojana Novakovića (1920.), Jovana Žujovića (1921.), Jovana Cvijića (1923.) i niza drugih suvremenika. Od žanr scena, poznata djela su Vesela braća i Siroče (na majčinom grobu), zatim povijesna djela su Hercegovačke izbjeglice i Na studencu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je Kosovka djevojka.

Uroš Predić oslikao je ikonostas bečejske pravoslavne crkve i ikonostas u kapeli bečejskog veleposjednika Bogdana Dunđerskog. Osim toga naslikao je više ikonostasa zbog kojih se ocjenjuje da je posljednji značajan srpski ikonopisac.

Posebnu kvalitetu kod Predića ima njegov crtež, što je vidljivo u njegovim sačuvanim blokovima za skiciranje. U svom dugom stvaralačkom životu ostao je vjeran pravilima starih majstora i ustrajao na isticanju crteža i jasnoće kompozicije, pokazujući otpor prema težnjama mladih umjetnika koji su se školovali u Münchenu i Parizu.

• Kronološka galerija odabranih djela
• 
  Djeca oko guslara, 1882.
• 
  Vesela braća, 1887.
• 
  Siroče (na majčinom grobu), 1888.
• 
  Hercegovačke izbjeglice (za Hercegovačkog ustanka), 1889.
• 
  Kraljica Natalija Obrenović, 1890.
• 
  Uzburkano more, 1910.
• 
  Rano jutro sa mog balkona, Karaburma, 1918.
• 
  Kosovka djevojka, 1919.
• 
  Sveti Sava blagosljiva Srpsku djecu, 1921.
• 
  Aleksandar I. Karađorđević, 1923.
• 
  Jovan Jovanović Zmaj
• 
  Laza Kostić
• 
  Mihajlo Pupin

• Mežinski Milovanović, Jelena Uroš Predić i njegova djela u Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti (Srpska akademija nauka i umetnosti, SANU), Službeni glasnik SANU, Beograd, 2024. (PDF) ISBN 978-86-6184-031-9

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Uroš Predić