Umoja
Nadimak: Selo bez muškaraca
Država	Kenija
Sambaru
1990.
Vlast
• Vrsta	matrijarhalno selo
Koordinate	0°38′N 37°38′E / 0.633°N 37.633°E / 0.633; 37.633
Umoja
v r u

Umoja Uaso (svahili: "zajedništvo"; Uaso Nyiro naziv je obližnje rijeke)^[1][2] selo je u Keniji. Matrijarhalno je selo osnovano 1990. u kojem žive isključivo žene,^[3] a nalazi se u blizini grada Archers Post u okrugu Samburu, 380 kilometara od glavnog grada Nairobija. Osnovala ga je Rebecca Lolosoli, žena iz plemena Samburu, s ciljem da posluži kao utočište za žene beskućnice nad kojima je vršeno nasilje i za djevojke koje pokušavaju pobjeći iz prisilnih brakova. Žene iz plemena Samburu protive se nasilju i tradicionalnoj podčinjenosti žena.

U selu se nalazi osnovna škola, kulturno središte i područje za kampiranje za turiste koji posjećuju obližnji Nacionalni rezervat životinja Samburu. Izrađuju i prodaju nakit kako bi pomogle selu da opstane.

Žene iz plemena Samburu u svojem su društvu podčinjene.^[2] Ne smiju posjedovati zemlju ni bilo kakvu drugu vrstu imovine, kao što je primjerice stoka. Muževi svoje žene smatraju imovinom.^[2] Mogu biti podložne ženskom obrezivanju, ulasku u prisilan brak s nadređenima, silovanju i nasilju u obitelji.^[4] Pokrenut je pravni postupak protiv vojske zbog silovanja više od 1400 žena iz plemena Samburu.^[5] Te su žene napustili njihovi muževi jer su smatrali da su "oskvrnute".^[6] Ostali su muškarci istjerali žene iz svojih domova iz straha da bi od svojih silovanih žena mogli dobiti spolno prenosivu bolest.^[7]

Nakon što su mnoge žene postale beskućnice, odlučile su osnovati Umoju.^[8] Rebecca Lolosoli jedna je od osnivačica Umoje;^[9] odlučila je osnovati selo za žene dok se oporavljala od ozljeda koje je zadobila jer je javno progovorila o problemu.^[3] Na koncu joj se pridružilo još petnaest žena, koje su s njom 1990. osnovale izvorno selo.^[3][10]

Određeni su muškarci na to reagirali tako što su osnovali vlastita sela u blizini, no ona ipak nisu opstala.^[11][8] Tom su selu pokušali konkurirati i uspostavom vlastitih zanata ili pokušajima da turiste odvrate od ulaska u Umoju.^[12] Žene su naposljetku kupile zemlju koju su prethodno zauzimali muškarci.^[13]

Seljanke su u početku prodavale prethodno kupljeno povrće jer nisu znale kako samostalno obrađivati zemlju.^[2] To nije bio uspješan pothvat i selo se okrenulo prodavanju tradicionalnih ručnih radova turistima.^[13] Kenijska služba za zaštitu divljine pomogla je ženama da nauče određene vještine od uspješnih grupacija u područjima kao što je Masai Mara kako bi poboljšale promet u Umoji.^[13] Ženama je također pomogla Kenijska služba za baštinu i društvo, ali i Ministarstvo kulture.^[4]

Nakon što je 2005. Lolosoli posjetila Ujedinjene narode, muškarci iz susjednog sela pokrenuli su pravni postupak protiv nje u nadi da će selo prestati postojati.^[11] Godine 2009. Lolosolin je bivši suprug napao selo i prijetio joj smrću.^[14] Na neko su vrijeme žene napustile selo kako bi se zaštitile.^[14]

Žene iz tog sela trenutačno su vlasnice zemlje na kojemu se selo nalazi.^[4]

Umoja se nalazi na sjeveru središnje Kenije u okrugu Samburu, u blizini mjesta Archers Posta.^[4] Selo čine kolibe manyata,^[3] sagrađene od zemlje i kravljeg izmeta na napuštenu travnjaku.^[15] Kuće okružuju ograde od trnja^[10] i bodljikave žice.^[3]

Stanovnice sela namjeravaju "poboljšati sredstva za život žena zbog siromaštva i riješiti problem žena koje je odbacila njihova obitelj."^[13] Selo također prima maloljetnice koje su samostalno otišle iz svojega doma ili su iz njega bile izbačene^[13] i odgaja siročad, napuštenu djecu i djecu s HIV-om.^[13] Selo također pruža utočište ženama koje bježe od nasilja iz okruga Turkana.^[16]

Sve stanovnice sela moraju nositi tradicionalnu odjeću i nakit plemena Samburu.^[17] U selu je zabranjeno žensko obrezivanje.^[17]

Muškarcima je dopušteno posjetiti selo, no u njemu ne smiju živjeti.^[6] Samo muškarci koji su odrasli u Umoji mogu ondje prenoćiti.^[17]

Godine 2005. u selu je živjelo 30 žena i pedesetero djece.^[6] Deset godina kasnije u selu je živjelo 47 žena i 200 djece.^[10]

Stanovnice Umoje bave se tradicionalnim zanatima plemena Samburu, a proizvode prodaju u Kulturnom središtu žena u Umoji Waso.^[6] Primjerice, bave se izradom raznobojnih perli^[10] i varenjem piva s niskom razinom alkohola. Proizvodi su dostupni i na internetskom mjestu. Žene također rukovode i turističkim područjem za kampiranje.^[1] Svaka žena donira deset posto svojeg prihoda selu kao porez kojim se financiraju škola i ostale potrebe.^[2]

U tradicionalnom društvu djeca se brinu o stoci, no u Umoji sva djeca mogu biti obrazovana.^[17] U mjestu postoji osnovna škola koju može pohađati pedesetero djece.^[12] Selo je također otvorilo i predškolu.^[18]

Stanovnice sela posjećuju ostala sela u kojima promiču ženska prava i podržavaju kampanju protiv ženskog obrezivanja.^[19]

Žene u selu okupljaju se pod "drvetom govora" i ondje donose odluke za selo.^[10] Lolosoli je predsjedateljica sela.^[13] Sve žene u selu na jednakom su položaju.^[17]

• The Land of No Men: Inside Kenya's Women-Only Village (videozapis iz 2015.)
• Kenya : le village où les femmes font la loi — rfr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2019. (Wayback Machine)