Titanit
| Titanit | |
|---|---|
 |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Mineral |
| Kemijska formula | CaTi[OSiO4] |
| Identifikacija | |
| Boja | žuta, smeđa, katkada zelena |
| Kristalni habitus | klinast ili oblika vrlo ispupčene kuverte |
| Kristalni sustav | monoklinski 2/m |
| Sraslaci | kontaktni ili prodorni po {100} |
| Kalavost | jasna po {100} |
| Mohsova tvrdoća | 5 – 5,5 |
| Sjaj | dijamantan, na prijelomu smolast do mastan |
| Indeks loma | Np = 1, 84 - 1,95, Nm = 1,87 - 2,02, Ng = 1,94 – 2,11 |
| Ogreb | bijel |
| Gustoća | 3,4 – 3,56 |
| Prozirnost | proziran do poluproziran |
Titanit ili sfen (naziv koji se češće koristi u anglo-američkim znanstvenim krugovima) je kalcijsko-titanijski nezosilikat, s kemijskom formulom CaTi[SiO4]O. Tragovi željeza i aluminija također mogu biti prisutni u kristalima. Također su česti i tragovi elemenata rijetkih zemalja, kao što su cerij i itrij.
Ime sfen izbačeno je iz službene upotrebe (od strane Međunarodne mineraloške udruge - komisije za nove minerale i mineralna imena (CNMMN objašnjenje Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. prosinca 2006. (Wayback Machine))); a titanit je odobreno ime. No, sfen je i dalje ostao kao neformalno ime za dragulje titanita.
Titanit je dobio ime po titanu kojeg sadrži. Pojavljuje se kao proziran do poluproziran monoklinski kristal, crvenkaste, smeđe, sive, žute, zelene ili crvene boje. Ti kristali su tipični sfenoidi (grč. sphenos = klin), tj. klinastog habitusa i često dolaze kao sraslaci. U poprečnom presjeku imaju oblik romba. Sjaj mu je dijamantno blještav, a na svježim prijelomima smolast do mastan, ima tvrdoću 5.5 i jasnu kalavost. Pokazuje ekstremno veliki dvolom svjetlosti - interferira u bijelim bojama višeg reda.
Prozirni uzorci pokazuju jak trikroizam. Zahvaljujući brzohladećem efektu željeza, titanit ne fluorescira pod UV-zračenjem. Neki titaniti mogu biti metamiktni.
Ležišta i nalazišta
Pojavljuje se u metamorfnim stijenama kao što su gnajs i škriljavci, a također ga ima i u zrnatom vapnencu (sedimentna stijena) te granitu i dioritu (magmatske stijene). Lokaliteti na kojima je pronađen titanit uključuju: Pakistan, Italiju, Rusiju (Karelija, Ural, Iljmensko gorje), Kinu, Brazil (sraslaci u hidrotermalnim ležištima s adularom), Švicarsku, Madagaskar, Triol (Austrija), Kanadu (regija Renfrew, Ontario) i SAD (Kalifornija).
Upotreba
Titanit je izvor TiO2, kojeg koristimo kao bjelilo (ima veliki albedo), a također (titanit) je cijenjen u draguljarstvu, kada je posve čist. Kao dragi kamen, cijenjen je zbog jake disperzivne moći (0.051, B do G interval), koja je slična onoj kod dijamanta. Nažalost, njegova krtost i mala tvrdoća onemogućuju nam odgovarajuću upotrebu titanita kao kamena za prstenje: sfen je mnogo pogodniji za, npr. lustere i lampe ili broševe, ili ga se koristi u kolekcionarske svrhe.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.