Tirs

Tirs (starogrčki: θύρσος) bio je štap od golemog komorača (Ferula communis) prekriven bršljanom i lišćem, ponekad omotan tenijama i na vrhu češer bora, artičoke,^[1] ili grozdom lišća vnove loze i grožđa ili lišća bršljana i bobica, nošenih tijekom helenskih svetkovina i vjerskih ceremonija.^[2] Tirs se tipično povezuje s grčkim bogom Dionizom, te predstavlja simbol blagostanja, plodnosti i hedonizma slično kao i Dioniz.^[3]

Vjerska i ceremonijalna uporaba

U grčkoj religiji, štap su nosili Dionizovi poklonici. Euripid je zapisao da je med kapao iz tirsosa koje su nosile Bakhičke menade.^[4] Tirs je bio sveto glazbalo u vjerskim obredima i svečanostima .

Čudesna Bakhusova povijest govori o tome da je tirsi koje su nosili on i njegovi sljedbenici pretvorio u opasno oružje, tako što je sakrio željezni vrh u glavi lišća.^[5] Stoga se njegov tirs naziva "kopljem obavijenim lišćem vinove loze",^[6] a smatralo se da njegov vrh izaziva ludilo.^[7]

Simbolizam

Tirs, povezan s Dionizom (ili Bakhom) i njegovim sljedbenicima, Satirima i Menadama (ili Bakantima), simbol je prosperiteta, plodnosti, hedonizma i zadovoljstva/užitka općenito.^[8] Tirs se bacao u bakhijskom plesu:

Pentej : Tirs - u desnoj ruci da ga držim?
Ili sam stoga više poput bakanalice?

Dioniz : U desnici, a desnom nogom podigni ga." ^[9]

Ponekad se tirs prikazivao zajedno s kantharos peharom za vino, drugim Dionizovim simbolom, tvoreći kombinaciju muškarca i žene.

U literaturi

Tirs povezan s tanijom, s češerom na vrhu.

U Ilijadi, Diomed, jedan od vodećih ratnika Ahejaca, spominje tirs dok je razgovarao s Glaukom, jednim od likijskih zapovjednika u trojanskoj vojsci, o Likurgu, kralju Skirosa:

On je bio taj koji je/vozio dojilje koje su bile zadužene/za pomahnitali Bakhus kroz zemlju Nysa,/i one su bacale svoje tirse na tlo dok ih je/ubojiti Likurg tukao svojim volovskim ostrom.^[10]

Tirs se izričito pripisuje Dionizu i njegovim sljedbenicima u Euripidovoj drami, Bakhantice, grčkoj tragediji koja opisuje degradaciju Tebe kao opravdanje za ukaljano ime Dionizove smrtne majke. Priča okružuje ubojstvo mladog kralja i indoktrinaciju svih tebanskih žena u Dionizov kult, s tirsom koji služi kao svojevrsna oznaka za članove.

Da podignem svoj bahički poklič, i obučem sve koji se odazovu/ u ruho od srne kože, i stavim svoj tirs u njihove ruke–/ Oružje ovjenčano mladicama bršljana. Euripid također piše: "Postoji surova divljina u štapićima od komorača - dobro ga štujte."^[11]

Platon opisuje hedonističku konotaciju tirsa, a time i Dioniza, u svom filozofskom Fedonu:

Shvaćam da su utemeljitelji misterija imali pravo značenje i da nisu bili obične tričarije kad su davno nagovijestili slikom da će onaj tko prijeđe neposvećen i neiniciran u donji svijet živjeti u slapuru, nego da onaj tko tamo stigne nakon inicijacije a pročišćenje će stanovati s bogovima. Jer 'mnogi su', kako se kaže u misterijama, 'nositelji tirsa, ali malo ih je mistika' – što znači, kako ja tumačim riječi, pravi filozofi.^[12]

U drugom dijelu Fausta Johanna Wolfganga von Goethea, Mefistofeles pokušava uhvatiti Lamiju, samo da bi otkrio da je ona iluzija i da umjesto toga drži tirs. Predstava sadrži glavne teme grijeha i hedonizma i povezuje se s Dionizom kroz tirs:

Pa, onda ću jednog visokog uhvatiti. A sada tirs grabim! Samo češerka kao glava.^[13]

Robert Browning usput spominje tirs u Biskup naređuje njegovu grobnicu u crkvi svetog Praxeda, dok umirući biskup brka kršćansku pobožnost s klasičnom ekstravagancijom. Ovidije govori o Bakhusu koji nosi tirs i njegovim sljedbenicima koji čine isto u svojoj III knjizi Metamorfoza, koja je prepričavanje Bakhantica.

Reljef u bronci koji si mi obećao,/One pane i nimfe za koje se brineš, i možda/Neki tronožac, tirs, s vazom ili slično.^[14]

Galerija

Menada koristi svoj thyrsos da obrani Satira, keramika crvenih figura kylix, oko 480 pr.
Rimski reljef koji prikazuje Menadu kako drži tirs, 120.–140. Muzej Prado, Madrid
Freska satira koji korača i nosi tirs naslikana u 1. st.; Arheološki park Baiae
"Bacchus Triumphant" John Reinhard Weguelin (1882.)
Bakhant koji drži tirs: "Malice" William-Adolphe Bouguereau (1899.)

Povezani članci

Dionizov kult

Izvori

↑ Dionysus's Enigmatic Thyrsus (PDF)
↑ A Dictionary of Greek and Roman Antiquities (1890), THYRSUS. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 13. svibnja 2021.
↑ Moulton, Carroll. 1998. Ancient Greece and Rome: An Encyclopedia for Students. 2. Gale. New York, NY. str. 7–9. ISBN 9780684805030
↑ Euripid, Bakhantice, 711.
↑ Diodorus. iii. 64, iv. 4; Macrobius. Sat. i. 19.
↑ Ovid. Met. iii, 667
↑ Hor. Carm. ii. 19. 8; Ovid. Amor. iii 1. 23, iii. 15. 17, Trist. iv. 1. 43.; Brunk, Anal. iii. 201; Orph. Hymn. xlv. 5, 1. 8.
↑ Ioannis Kakridis, Ελληνική μυθολογία Εκδοτική Αθηνών 1987 (grčki)
↑ Bakhantice
↑ Homer. The Iliad. The Internet Classics Archive. VI. 132–137. Pristupljeno 21. svibnja 2021.
↑ Euripid. 1972. The Bacchae and Other Plays. Prijevod: Vellacott, Philip. Rev. izdanje. Penguin Books. Harmondsworth, Eng.. str. 192. ISBN 0-14-044044-5. OCLC 618722
↑ Plato. Phaedo. The Internet Classics Archive. Pristupljeno 21. svibnja 2021.
↑ Goethe, Johann Wolfgang von. Faust. II. str. 7775–7777
↑ Browning, Robert. 2010. Robert Browning : selected poems. John Woolford, Daniel Karlin, Joseph Phelan. Harlow, England. str. 56–58. ISBN 978-1-317-86491-2. OCLC 869374843

Reference

Casadio, Giovanni; Johnston, Patricia A., Mystic Cults in Magna Graecia, University of Texas Press, 2009
Ferdinand Joseph M. de Waele, The magic staff or rod in Græco-Italian antiquity, Drukkerij Erasmus, 1927

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Tirs

[1] Dionysus's Enigmatic Thyrsus (PDF)

[2] A Dictionary of Greek and Roman Antiquities (1890), THYRSUS. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 13. svibnja 2021.

[3] Moulton, Carroll. 1998. Ancient Greece and Rome: An Encyclopedia for Students. 2. Gale. New York, NY. str. 7–9. ISBN 9780684805030

[4] Euripid, Bakhantice, 711.

[5] Diodorus. iii. 64, iv. 4; Macrobius. Sat. i. 19.

[6] Ovid. Met. iii, 667

[7] Hor. Carm. ii. 19. 8; Ovid. Amor. iii 1. 23, iii. 15. 17, Trist. iv. 1. 43.; Brunk, Anal. iii. 201; Orph. Hymn. xlv. 5, 1. 8.

[8] Ioannis Kakridis, Ελληνική μυθολογία Εκδοτική Αθηνών 1987 (grčki)

[9] Bakhantice

[10] Homer. The Iliad. The Internet Classics Archive. VI. 132–137. Pristupljeno 21. svibnja 2021.

[11] Euripid. 1972. The Bacchae and Other Plays. Prijevod: Vellacott, Philip. Rev. izdanje. Penguin Books. Harmondsworth, Eng.. str. 192. ISBN 0-14-044044-5. OCLC 618722

[12] Plato. Phaedo. The Internet Classics Archive. Pristupljeno 21. svibnja 2021.

[13] Goethe, Johann Wolfgang von. Faust. II. str. 7775–7777

[14] Browning, Robert. 2010. Robert Browning : selected poems. John Woolford, Daniel Karlin, Joseph Phelan. Harlow, England. str. 56–58. ISBN 978-1-317-86491-2. OCLC 869374843

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

PROFILPELAJAR.COM