Tiazol
| Tiazol | |||
|---|---|---|---|
Kemijska struktura tiazola
| |||
| IUPAC nomenklatura | 1,3-tiazol | ||
| Ostala imena | Tiazol | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 85,12 g·mol−1 | ||
| Izgled | Bezbojna do žuta tekućina[1] | ||
| Gustoća | 1,20 g/cm3 | ||
| Vrelište | 116 do 118 °C | ||
| Topljivost u vodi | Slabo topiv u vodi Topiv u etanolu[2] | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 288-47-1 ✓ | ||
| EC broj | 206-021-3 ✓ | ||
| PubChem broj | 9256 ✓ | ||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Tiazol (grč. ϑεῖον: sumpor + fra. azote: dušik) je heterociklički organski spoj s peteročlanim prstenom u kojem se nalaze po jedan atom dušika i sumpora, razdvojeni ugljikovim atomom (C3H3NS). Tiazolni prsten pojavljuje se u mnogim važnim organskim spojevima, na primjer u vitaminu B1 i penicilinu. Tiazol je izomeran s izotiazolom, koji se od tiazola razlikuje po položaju heteroatoma u prstenu (atomi dušika i sumpora nalaze se jedan do drugoga). Tiazol je bezbojna neutralna tekućina, gustoće 1,2 g/cm³ i vrelišta 116,8 °C; služi kao polazni kemijski spoj za sintezu lijekova, bojila i fungicida te kao ubrzivač vulkanizacije.[3]
Tiazolska bojila
Tiazolska bojila sadrže kao kromofor tiazolski prsten koji je u položaju 2 vezan na aromatski prsten, a u položaju 4,5 kondenziran s aromatskim prstenom. Auksokrom im je aminogrupa. Osnovni proizvod za ova bojila, dehidrotio-p-toluidin, dobiva se grijanjem p-toluidina sa sumporom. Dehidrotio-p-toluidin se može upotrijebiti kao diazotacijska komponenta, no tako dobivena bojila svrstavaju se u azo-bojila. Daljim djelovanjem sumpora na višim temperaturama nastaju kondenzacijski produkti koji sadrže više tiazolskih prstena, takozvane primulinske baze. Djelovanjem sredstva za sulfoniranje na te baze nastaju direktna bojila za pamuk, koja se mogu na vlaknu diazotirati i kopulirati s aminima i fenolima u azo-bojila. Postignuta obojenja su žuta, narančasta, crvena ili smeđa. Takva se bojila mogu pripremiti i u supstanciji, i onda se ubrajaju u azo-bojila. Prisutnost tiazolskog prstena povećava supstantivnost, pa se on ugrađuje u molekule azo-bojila, metinskih, antrakinonskih, cijaninskih i sumpornih bojila. Tiazolska su bojila otporna prema blagim reduktivnim sredstvima i upotrebljavaju se zbog toga u obojenom tiskanju za bojanje jetkanih mjesta. Najvažniji je proizvod ove malobrojne grupe bojila primulin, C.I. 49000.[4]
Izvori
Vanjske poveznice
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Tiazol |
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.