Seladonit
| Seladonit | |
|---|---|
Zeleni kristali heulandita koji svoju zelenu boju duguju mnogim sitnim uključcima celadonita |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Tinjac, filosilikat |
| Kemijska formula | |
| Identifikacija | |
| Boja | Svijetlo zeleni do plavo-zeleni mineral |
| Kristalni habitus | Romboedarski do tabelarni; zrnat do masivni i kao inkrustacija |
| Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
| Kalavost | potpuna po {001} |
| Lom | Mrvljiv |
| Mohsova tvrdoća | 2 |
| Sjaj | Mat |
| Indeks loma | nα = 1,606 - 1,625[1] nβ = 1,630 - 1,662 nγ = 1,579 - 1,661 |
| Optička svojstva | Biaksijalna negativna |
| Dvolom | δ = 0,027 |
| Ogreb | Bijeli |
| Specifična težina | 3,00 - 3,05 |
| Prozirnost | Proziran u tankim komadima |
Seladonit (prema franc. céladon) je zeleni mineral, filosilikat iz skupine hidrotinjaca, po kemijskom sastavu sličan glaukonitu. Nalazi se u žilama i šupljinama vulkanskih stijena. Ponekad se još koristi za proizvodnju zelenoga pigmenta.[2]
Hidrotinjci
Hidrotinjci je skupni naziv za vrlo sitne čestice (reda veličine glinenih čestica) koje su bitne sastavnice šejlova (glinenih škriljevca) i slične tinjcima (liskunima). Riječ je o filosilikatima koji se od tinjaca razlikuju manjom zamjenom silicija s aluminijem u tetraedrima. Moguće su interstratifikacije s montmorilonitom, kao i neuređenost u slaganju strukturnih slojeva. Među varijetetima se obično izdvajaju:
- ilit, K1–1,5Al4(Si7–6,5Al1–1,5O20)(OH)4, kojim se često označava cijela skupina,
- glaukonit, koji je magnezijsko-aluminijski hidrotinjac s prijelazima do seladonita, koji je gotovo bez aluminija.
Prijelazni se oblici često označavaju kao hidromuskorit, hidrobiotit, hidroparagonit i teško ih je točno okarakterizirati. Hidrotinjci su tipični produkti trošenja (izluživanja) primarnih silikata, ali postoje naznake nastanka i iz koloidnih otopina agradacijom.[3]
Zelena zemlja
Zelena zemlja je pigment koji nastaje u prirodi raspadanjem augita, i ima je u velikim količinama oko talijanskog grada Verone, po kome se često naziva veronska zemlja. Svojstven je po hladnom, plavičasto zelenom tonu. Posjeduje svestranu otpornost. Kao uljana boja priprema se s većom količinom veziva, sporije suši, slabe je pokrivne moći a osušeni premaz je mek i elastičan. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Radi intenziviranja obojenosti, zelenoj zemlji se dodaju kromov oksid ili kromov hidroksid.[4]
Zelena zemlja, poznata i kao terra verde ili veronska zelena, je anorganski pigment dobiven iz minerala seladonita i glaukonita.[5][6][7] Njegova kemijska formula je K[(Al, FeIII), (FeII, Mg](AlSi3,Si4)010(OH)2.[8]
Zelena zemlja koju su prvi koristili stari Rimljani otkrivena je na zidnim slikama Pompeja i Dura-Europosa.[9][10] Renesansni slikar i pisac Cennino Cennini tvrdio je da se "drevni nikada nisu pozlatili, osim ovim zelenim" koja se koristila kao podloga. U srednjem vijeku, jedna od njegovih najpoznatijih primjena bila je premazivanje boje tonova tijela.
Visokokvalitetna ležišta mogu se naći u Engleskoj, Francuskoj, Cipru, Njemačkoj i u Monte Baldu kod Verone u Italiji. Boja se kreće od neutralne žute zelene do svijetlo zelenkaste do tamno mat maslinasto zelene.
Izvori
- ↑ Mindat – Celadonite, www.mindat.org
- ↑ seladonit. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ hidrotinjci. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
- ↑ Green earth Colourlex. Retrieved August 29, 2016.
- ↑ Green earth Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2008. (Wayback Machine). Pigments through the Ages. www.webexhibits.com. Retrieved August 29, 2016.
- ↑ St. Clair, Kassia. 2016. The Secret Lives of Colour. John Murray. London. str. 224–226. ISBN 9781473630819. OCLC 936144129
- ↑ Common Medieval Pigments Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. siječnja 2020. (Wayback Machine). d-scholarship.pitt.edu. Retrieved August 29, 2016.
- ↑ Varichon, Anne. 2000. Couleurs – pigments et teintures dans les mains des peuples. Seuil. str. 210–211. ISBN 978-2-02084697-4
- ↑ Terre Verte. https://www.library.cornell.edu/preservation/paper/4PigAtlasWestern1.pdf. Retrieved August 30, 2016.
Vanjske poveznice
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Seladonit |
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.