PROFILPELAJAR.COM

Sekretin

Sekretin je hormon u probavnom sustavu koji regulira izlučivanje tvari u tankom crijevu. Sekretin izlučuju S-stanice koje se nalaze između resica i Lieberkühnovih kripti u jejunumu (koji je dio tankog crijeva). Glavni učinak je lučenje hidrogenkarbonata iz gušterače koji time pridonosi neutralizaciji želudčane kiseline u tankome crijevu. Sekretin ima i slab učinak na smanjenje gastrointestinalne pokretljivosti.[1]

Po kemijskoj strukturi je linerani polipeptid koji se sastoji od 27 aminokiselina.[2]

Fiziološka uloga

Sekretin se nalazi u svojemu inaktivnom obliku kao prosekretin te se pretvara u svoj aktivni oblik i počinje lučiti pri različitim čimbenicima, najvažniji poticajni čimbenik je promjena pH gornjeg dijela jejnuma odnosno sadržaj himusa koji dolazi iz želudca te potiče lučenje kada je pH manji od 5. Drugi čimbenici koji u manjoj mjeri aktiviraju lučenje su nadražajni čimbenici u tankome crijevu, hiperosmotske i hipoosmotske otopine, različite bjelančevine i masti.[3]

Glavni učinak je poticanje gušterače na lučenje obilne količine tekućine s velikom koncetracijom hidrogenkarbonatnih iona. To čini vezujući se za specifične recptore egzokrinih žlijezda gušterače i poticanjem stanične signalizacije adenilil-ciklaza - cAMP. Ovaj je sustav iznimno važan jer stijenke tankoga crijeva ne mogu podnijeti iznimno nizak pH želudca te je ovaj proces iznimno bitan u njegovoj zaštiti. Uz lučenje sekretina prilikom probave također luči se i kolecistokinin koji ima iznimno velik utjecaj u lučenju pepsina (probavni enzim) čijem učinku sekretin malim dijelom pomaže djelujući na egzokrine žlijezde gušterače.[1][3]

Sekretin ima i inhibicijski učinak na lučenje gastina, hormona koji potiče lučenje klorovodične kiseline.[3]

Drugi učinak sekretina jest poticaj lučenja vodenaste otopine iz jetrenih vodova. Otopina koja se luči obiluje natrijevim hidrogenkarbonatom i time razrjeđuje žuč, hidrogenkarbonati se zatim pridružuju i zajedno s hidrogenkarbonatima izlučenim od gušterače neutraliziraju kiselinu iz želudca.[3]

Sporedni učinak sekretina i glukagon je i slab učinak na crijevnu pokretljivost. Osim živčanih signala na peristaltiku djeluju inhibicijom kretanja tankog crijeva. Za razliku od gastrina, kolecistokinina i ostalih gastrointestinalnih hormona koji potiču kretanje crijeva. [3]

Lučenje Sekretina inhibira povišenje pH i somatostatin.[1]

Povijest

Sekretin je prvi hormon izoliran u probavnom sustavu, a izolirali su ga 1902. William Bayliss i Ernest Starling. Tada je bio prvi hormon otkriven u gastrointestinalnome sustavu te je njegovo otkriče pokrenulo proučavanje fiziologije i procesa probave koji se do tada smatro da je isključivo pod utjecajem živčanog sustava[4]

Izvori

  1. ↑ a b c Gamulin, S. 2011. Patofiziologija. Medicinska naklada. Zagreb. str. 419. ISBN 978-953-176-500-8
  2. ↑ PubChem. Secretin. pubchem.ncbi.nlm.nih.gov (engleski). Pristupljeno 9. rujna 2025.
  3. ↑ a b c d e Guyton, A. 2017. Medicinska fiziologija. Medicinska naklada. Zagreb. str. 802.,804.,812.,813.,824.,827.,830. ISBN 978-953-176-785-9
  4. ↑ DiGregorio, Nicholas; Sharma, Sandeep. 2025. Physiology, Secretin. StatPearls Publishing. Treasure Island (FL). PMID 30725801

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.