Sandhi

Sandhi (sanskrt: „spoj”) pojam je koji se odnosi na brojne glasovne promjene na granicama morfema ili riječi.[1][2] Naziv su skovali drevni sanskrtski gramatičari.

Ta pojava obuhvaća stapanje glasova na granicama riječi i alternacije jednoga glasa na koje utječu obližnji glasovi ili gramatička funkcija obližnjih riječi. Sandhi se opisuje u morfonologiji.

Javlja se u brojnim jezicima, a naročito u fonologiji indijskih jezika (npr. u sanskrtu, tamilskome, sinhalskome, teluguu, marathskome, hindskome, paliju, kanadskome, bengalskome, asamskome i malajamskome).

Podvrsta sandhija pod imenom tonski sandhi odnosi se na promjene tona između riječi i slogova. To je česta pojava u većini tonskih jezika, među kojima je i mandarinski kineski.

Vrste

Unutarnji i vanjski

Sandhi može biti:

  • unutarnji, što znači da do promjene dolazi na granicama morfema unutar riječi. Primjerice, u riječi „brodski” glas /d/ čita se kao /t/ zbog utjecaja glasa /s/ u sufiksu -ski.
  • vanjski, što znači da do promjene dolazi na granici dviju riječi. Primjerice, u rečenici „Otac bi kruha” glas /c/ ispred /b/ prelazi u /d͡z/.

U hrvatskome se unutarnji sandhi redovito bilježi u pravopisu, a vanjski sandhi, premda je riječ o čestoj pojavi, uglavnom ne. U engleskome se uglavnom nijedna vrsta ne bilježi u pismu; iznimke su riječi koje počinju prefiksima syn-, in-, en- i con-. Međutim, te se promjene bilježe u pismima jezika kao što su sanskrt, sinhalski, telugu, marathski i palijski, ali i u talijanskome (kad je riječ o sintaktičkoj geminaciji odraženoj u leksikaliziranoj složenici).

Učinci vanjskog sandhija katkad se morfologiziraju (tj. pojavljuju se samo u određenim morfološkim i sintaktičkim okruženjima), npr. u tamilskome,[3][4] i s vremenom se pretvaraju u konsonantske mutacije.

Tonski sandhi

U većini tonskih jezika prisutan je tonski sandhi, što znači da se tonovi riječi mijenjaju u skladu s određenim pravilima. Primjerice, u mandarinskom kineskom jeziku ton 3 zasebno se izgovara kao ton koji pada i potom raste. Međutim, kad se pojavi ispred još jednog tona 3, pretvara se u ton 2 (rastući ton), a ako se pojavi ispred bilo koje druge vrste tonova, izgovara se kao padajući ton koji ne raste. Tako se uobičajen pozdrav 你好 (nǐ hǎo; dvije riječi sadrže ton 3) izgovara nǐ hǎo. Prva se riječ izgovara s tonom 2, a u drugoj riječi ne dolazi do promjene.

Izvori

  1. Trask, Robert Lawrence. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Prijevod: Perak, Benedikt. Školska knjiga. str. 310. ISBN 953-0-50717-8
  2. Sandhi – Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 29. siječnja 2023.
  3. Schiffman, Harold F. 1999. A Reference Grammar of Spoken Tamil. Cambridge University Press. str. 20. ISBN 9780521640749
  4. Hemalatha Nagarajan. Gemination of stops in Tamil: implications for the phonology-syntax interface (PDF)

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.