Regalije su skup amblema, simbola i predmeta koji označavaju kraljevski ili suvereni status, kao i prava, povlastice i prerogative koje uživa vladar, bez obzira na njegovu titulu. Izvorno se pojam odnosio na svečanu odjeću i ukrase monarha, no s vremenom je značenje prošireno te danas obuhvaća svaki oblik svečanog ili raskošnog odijevanja.

Riječ potječe od latinskog izraza regalis, što znači "kraljevski", a koji se izvodi iz imenice rex, "kralj". U nekim se slučajevima koristi i u jednini – regale.

Pojam se može odnositi na prava, prerogative i povlastice koje isključivo pripadaju suverenu, bez obzira na njegovu titulu (car, veliki vojvoda i dr.). Primjer takvog suverenog prava jest pravo kovanja novca, osobito onoga koji nosi lik vladara. U mnogim slučajevima, osobito u feudalnim društvima i slabo centraliziranim državama, ta su se prava s vremenom smanjivala ili gubila, bilo dodjelama nižim vazalima, bilo njihovim samovoljno preuzetim uzurpacijama.

Određeni amblemi, simboli i predmeti koje posjeduju vladari predstavljaju vizualni izraz carskog, kraljevskog ili suverenog dostojanstva. Neki od tih simbola dijele se s božanstvima, bilo da time označavaju ulogu boga ili božice kao vrhovnog vladara panteona (npr. Brahmanovo žezlo), bilo da smrtnim vladarima omogućuju poistovjećivanje ili povezivanje s božanskim autoritetom.^[1][2]

Pojam "kraljevski nakit" obično se odnosi na predmete iz regalia zbirke koji se koriste kako bi uložili raskoš i svečanost prigodama poput krunidbi. Ti predmeti obično spajaju dragocjene materijale, umjetničku vrijednost te simbolično i povijesno značenje. Kraljevski dragulji mogli su biti ustanovljeni na početku određene dinastije, nakupljani tijekom stoljeća tradicije ili dodijeljeni kao potvrda zakonitosti vladara, primjerice od pape caru ili kalifu.^[2]

Svaka kultura, pa čak i svaka monarhija ili dinastija unutar iste kulture, ima vlastite povijesne tradicije regalija, a neke posjeduju i posebne nazive za svoje kraljevske simbole.

• krune i njihove varijante (dijadem, tijara)
• ceremonijalna kapa u tradiciji britanske monarhije

• armil — ceremonijalne narukvice
• krunidbeni plašt od hermelina
• rukavice
• barmi (Бармы) ili barmas — odvojivi svileni ovratnik s ušivenim medaljonima od dragocjenog materijala, korišten u moskovskoj tradiciji
• prstenje — simbolizira "brak" monarha s državom (npr. dužd Mletačke Republike s morem kao izvorom života države); ili služi kao pečatni prsten, praktičan atribut pravne i zapovjedne vlasti

• kraljevska jabuka^[1]
• žezlo, uključujući francusku Ruku pravde (Main de Justice)
• ceremonijalni buzdovan
• mač — primjerice "Mač pravde", "Državni mač", "Mač milosrđa" (poznat i kao mač engleskog kralja Eduarda III.)^[1]
• druga oružja: bodež (u arapskim i indijskim tradicijama), koplje ili kraljevski kris (u malajskoj tradiciji)
• pastirski štap i bič (simboli faraonske vlasti)
• lepeza za tjeranje muha — u Japanu se vjeruje da nosi dio moći božice Amaterasu
• pečati, poput Državnog nasljednog pečata, koji je predstavljao carsku vlast u Kini.

Regalije mogu predstavljati i vrline, kvalitete ili dužnosti koje se očekuju od onoga tko ih nosi.

Tako Carske regalije Japana, tzv. "Tri sveta blaga", uključuju:^[3]

• mač Kusanagi – čuva se u svetištu Atsuta u Nagoji; simbolizira hrabrost
• dragulj ili ogrlica od dragulja Yasakani no magatama – čuva se u Carskoj palači u Tokiju; simbolizira dobrotu, blagost
• zrcalo Yata no kagami – nalazi se u svetištu Ise u prefekturi Mie; simbolizira mudrost

Od 690. godine, predaja ovih predmeta caru od strane svećenika svetišta čini središnji dio ceremonije carevog ustoličenja. Budući da se ceremonija održava bez prisustva javnosti, regalije su tradicionalno vidljive samo caru i odabranim svećenicima, te ne postoje vjerodostojne fotografije ni crteži.^[3]

Neki se simboli vlasti koriste ili predaju tijekom formalnih ceremonija ustoličenja ili krunidbi. Mogu biti povezani s dvorskim ili ceremonijalnim službama koje imaju pravo nositi ili predstavljati pojedine predmete, ponekad i na drugim državnim svečanostima, npr. na kraljevskim pogrebima.^[2]

Takvi predmeti, s vlastitom ili bez vlastite simbolike, mogu uključivati:

• posuđe za pomazanje^[1]
  • sveta ampula s krunidbenim uljem
  • žlica za nanošenje ulja
  • alternativno, u Norveškoj i Švedskoj se koristi rog za pomazanje
• Biblija na kojoj vladar polaže prisegu prilikom preuzimanja vlasti
• kavez s pticom strnadicom, korišten u keltskim svečanostima
• krunidbeni kamen, npr. Kamen iz Sconea ili Lia Fáil u irskoj tradiciji

Osim samog suverena, određeni atributi, osobito krune, mogu biti dodijeljeni i bliskim članovima obitelji koji sudjeluju u kraljevskom ceremonijalu. Primjerice, u Norveškoj jedino kraljica supruga i prijestolonasljednik imaju pravo nositi takve atribute i dijeliti simboliku kraljevskog dostojanstva.^[4]

U Rimskom Carstvu boja tirijsko purpurna, dobivena iz iznimno skupog mediteranskog morskog puža, bila je strogo rezervirana za carski dvor. Kasnije se njezina uporaba proširila i na visoke dostojanstvenike, poput rimskih senatora, koji su na svojim togama nosili purpurne pruge, zbog čega se za njih koristio počasni naziv purpuratus.^[5]

U kasnom Carstvu Kine žuta boja bila je isključivo carskim prerogativom, jer je imala višestruko simboličko značenje. Žuta je simbolizirala zlato, dakle bogatstvo i moć. U kineskoj kozmologiji žuta predstavlja središte, što je odgovaralo caru kao središtu svemira. Zbog toga je svima osim caru bilo zabranjeno nositi odjeću potpuno žute boje, iako je djelomična uporaba žute bila dopuštena.^[6][7]

• Regalije (slobodno zidarstvo)