Patnja ili šire bol iskustvo je nelagode i odbojnosti povezano s percepcijom prijetnje ili štete kod pojedinca.^[1] Patnja je osnovni element koji čini negativni raspon čuvstvenih pojava. Suprotno od patnje je zadovoljstvo ili sreća.

Patnja se često kategorizira kao fizička ili mentalna. Može doći u raznim stupnjevima intenziteta, od blage do nepodnošljive. Čimbenici trajanja i učestalosti pojavljivanja obično se kombiniraju s faktorom intenziteta. Stavovi prema patnji mogu se jako razlikovati, kod pojedinca koji pati ili kod drugih ljudi, ovisno o tome da li je patnja moguće izbjeći ili je neizbježna, korisna ili beskorisna, zaslužena ili nezaslužena.

Patnja se pojavljuje u životima živih bića na brojne načine, često dramatično. Kao rezultat toga, mnoga područja ljudske djelatnosti suočavaju se s nekim oblikom patnje. Ti aspekti mogu uključivati: ​​prirodu patnje, njezin proces, njezino podrijetlo i uzroke, povezana osobna, društvena i kulturna ponašanja,^[2] i njezino liječenje.

Patnja i zadovoljstvo su negativni i pozitivni osjećaji, koje psiholozi često identificiraju kao temeljne za naše emocionalne živote. Evolucijska uloga tjelesne i mentalne patnje, kroz prirodnu selekciju, je primordijalna: ona upozorava na prijetnje, motivira suočavanje (borba ili bijeg) i pojačava negativno određena ponašanja (kazna, odbojnost). Unatoč svojoj početnoj razornoj prirodi, patnja pridonosi organizaciji značenja u svijetu i psihi pojedinca. Zauzvrat, značenje određuje kako pojedinci ili društva percipiraju patnju i nose se s njom.