Pamburus je monotipski je rod rutovki (Rutaceae), koji je Swingle objavio 1916. u Journal of the Washington Academy of Sciences 6: 336. Jedina prihvaćena vrsta je Pamburus missionis (Wall. ex Wight) Swingle. Rod prirodno raste u Indiji i Šri Lanki. Kew kao sinonim roda navodi Chilocalyx Turcz., nelegitimni kasniji homonim.^[1]

Od narodnih naziva India Flora navodi tamilske kuruntu i kadanaathi, dok se na Šri Lanki koristi sinhalski pamburu; upravo je taj sinhalski naziv povezan s nastankom imena roda Pamburus. ^[2]

Biljke su zimzelena, jako razgranata stabla ili velika grmolika stabla, koja mogu doseći oko 12 m visine. Kora je siva, uzdužno ispucala i prekrivena lenticelama, a unutarnja kora slamnatožuta do ružičasta. Mlade grančice isprva su zelene, uglate i ponešto spljoštene, a kasnije postaju valjkaste. U pazušcima listova razvijaju se jaki, ravni trnovi, pojedinačni ili ponekad u paru.^[3]

Listovi su naizmjenični i jednolisno sastavljeni, tako da na prvi pogled djeluju jednostavno. Liske su debele i kožaste, eliptične, ovalne ili obrnuto jajaste, približno 6–10 × 2–4 cm, cjelovitog ili slabo narovašenog ruba, na vrhu zaobljene i katkad plitko urezane. Plojka je obilno prošarana prozirnim uljnim žlijezdama. Swingle je posebno isticao neobičan izgled suhih listova: postaju blijedo sivkastozeleni, gotovo baršunasta izgleda, a gornja i donja strana međusobno su vrlo slične.^[3]

Cvjetovi su brojni, mirisni i čisto bijeli, skupljeni u kratke pazušne grozdove koji se često razvijaju uz trnove. Promjera su približno 12–20 mm. Čaška ima 4 ili 5 režnjeva, a vjenčić 4 ili 5 slobodnih, obrnuto jajastih latica, koje vrlo brzo otpadaju. Prašnika je 8 ili 10; niti su slobodne, a antere razmjerno velike. Plodnica je nadrasla, smještena na žljezdastom receptakulu, najčešće četvero- ili peteropretinčasta, s više sjemenih zametaka u svakom pretincu. Vrat tučka je valjkast, a njuška glavičasta.^[3]

Plod je gotovo kuglasta boba, promjera oko 2,5–3 cm, s debelom, čvrstom i uljnim žlijezdama istočkanom korom. Pri dozrijevanju postaje narančast. Ima četiri ili pet pretinaca, u kojima se obično razvije jedna ili dvije sjemenke okružene izrazito ljepljivom sluzavom tvari.^[3][4]

Vrsta raste u različitim staništima. Indijski izvor navodi brdske šume i obale potoka, dok Wightov stari opis spominje pjeskovita tla uz morsku obalu. Cvate i plodonosi približno od ožujka do rujna.^[4]

Drvo se u Indiji koristilo za izradu namještaja. Swingle je vrstu smatrao zanimljivom i kao moguću podlogu za agrume zbog sposobnosti rasta na siromašnim, pjeskovitim i zaslanjenim tlima; uzgojeni primjerci dobro su podnosili rezidbu pa je biljku smatrao pogodnom i za guste trnovite živice.^[4]

Za rod

Heterotipski:

• Chilocalyx Turcz. in Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 36(I): 588 (1863), nom. illeg. homonym. post.

Za vrstu

Homotipski:

• Atalantia missionis (Wall. ex Wight) Oliv. in J. Proc. Linn. Soc., Bot. 5(Suppl. 2): 25 (1861)
• Limonia missionis Wall. ex Wight in Bot. Misc. 3: 291 (1833)
• Paramignya missionis (Wall. ex Wight) Burkill in Gard. Bull. Straits Settlem. 5: 213 (1931)

Heterotipski:

• Chilocalyx elliptica Turcz. in Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 36(I): 588 (1863)