Paimon

Prikaz Paimona iz djela Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal (1863.)
Paimonov pečat

Paimon (Paymon ili Paimonia), je u demonologiji, jedan od vladara pakla, najprivrženiji Luciferu. Prema okultnim vjerovanjima, u vizijama se pojavljuje kao kralj koji obično jaše na devi, a može podučavati čovjeka znanju o umjetnosti, filozofiji ili znanosti.[1]

U Goeciji

U Goeciji predstavlja devetog duha, koji vlada nad dvije stotine legija duhova, od kojih je dio iz reda anđela, a dio iz reda moćnika. Pojavljuje se kao muškarac sa ženskim licem, nosi krunu na glavi s velom. Jaše na devi, a pred njim ide mnoštvo duhova koji sviraju trube i cimbale.[2][3] Paimon ima jak glas koji je prilično nerazumljiv zbog čega ga čarobnjak koji ga je prizvao mora prisiliti magijskim radnjama kako bi ga razumio.[4] Osim što podučava umjetnostima i znanostima, može dati dostojanstvo, a može podvrgnuti čarobnjaku bilo kojeg čovjeka. Također, nudi dobre familijare koji mogu podučavati sve umjetnosti.

Paimon je bio izvorno arkanđeo iz Reda Vlasti, a nakon pada u pakao vlada Zapadom. Među njegovim legijama demona dio ih je iz Reda Anđela, a dio iz Reda Moćnika. Kada ga se priziva, čarobnjak mora učiniti neku žrtvu. Ponekad ga prate dva Kralja pod imenom Labal i Abalim, kao i drugi duhovi, ali ti duhovi ne dolaze uvijek s njima, već samo onda kada ih čarobnjak prisili na to.[4]

U drugim okultnim djelima

Spominje se u djelu Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal iz 1863. godine, gdje se također navodi kao vladar 200 legija i tvrdi se da je zadužen za ceremonije.[5] U djelu Pseudomonarchia daemonum (1583.) Johanna Weyera spominje se Paimonova lojalnost prema Luciferu, načini kako ga prizvati i slično.

U Mathersovom prijevodu Knjige svete magije Abra-Melina maga (1898.) nude se moguće interpretacije značenja njegova imena.

Bilješke

  1. Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, str. 82.
  2. Knight, Thomas H., Demoni, str. 61.-62.
  3. Paimon - deliriumsrealm.com
  4. a b Crowley, Aleister i Mathers, S. L. MacGregor, Goecija, Manji ključ kralja Salomona, Studio Tahuti, Velika Gorica, str. 24.
  5. Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, str. 277.

Literatura

  • Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, Integralni tekst prvog izdanja, JP Službeni glasnik, Beograd, 2009. ISBN 978-86-519-0152-5
  • Crowley, Aleister i Mathers, S. L. MacGregor, Goecija, Manji ključ kralja Salomona, Studio Tahuti, Velika Gorica
  • Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, Nova Arka, Zagreb, 1995. ISBN 953-6123-31-2
  • Knight, Thomas H., Demoni, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003. ISBN 953-6996-16-2

Vanjske poveznice

Članak Paimon koji govori o ezoteriji je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.