Omalocarpus je monotipski biljni rod iz porodice sapindovki. Obuhvaća jednu vrstu, madagaskarski endem O. macrophyllus^[1], smješten u tribus Stadtmannieae.

Rod Omalocarpus Choux opisan je 1926. godine. Prema trenutačnom tretmanu baze Plants of the World Online predstavlja prihvaćen, monotipski rod porodice Sapindaceae, ograničen na Madagaskar. Obuhvaća samo vrstu Omalocarpus macrophyllus Choux.^[2]

Rod predstavljaju dvodomni grmovi ili manja stabla, najčešće nerazgranata ili tek slabo razgranata pri vrhu. Biljke mogu biti vrlo niske, oko pola metra, ali ponekad izrastaju u mala stabla visoka do približno šest metara. Listovi su listopadni, vrlo veliki i skupljeni pri vrhu stabljike ili grana. Parno su perasti i obično sastavljeni od četiri do osam parova liski. Liske su kratko peteljkaste, naizmjenične ili gotovo nasuprotne, duguljaste do jajasto-duguljaste, s klinastom ili zaobljenom osnovom i ušiljenim, tupim ili rjeđe gotovo odsječenim vrhom. Kožaste su i dlakave, osobito na naličju, dok su lisna peteljka, os lista i peteljčice liski obrasle hrđastosmeđim ili žućkastim dlačicama. Cijeli list može biti duži od 50 cm.^[2]

Cvatovi su terminalne, gotovo sjedeće i gusto dlakave metlice sastavljene od cimoznih skupina cvjetova. Cvjetovi su pravilni, odnosno aktinomorfni, i jednospolni, pri čemu se muški i ženski cvjetovi razvijaju na različitim biljkama. Čaška je duboko podijeljena na pet širokih, udubljenih lapova koji se u pupu preklapaju. Lapovi su izvana dlakavi, a uz rub trepavičasti. Vjenčić se sastoji od pet latica s dobro razvijenim noktom. Latice su kapuljačaste i gusto dlakave uz rub, a iznad nokta nose po dvije izdužene, dugodlakave ljuske ili privjeska.^[2]

Nektarijski disk je visok, čašast i pri vrhu sužen. Muški cvjetovi imaju četrnaest do šesnaest prašnika smještenih unutar diska, što je razmjerno velik broj za ovu skupinu sapindovki. Plodnica je trorežnjevita i tropretinčasta, s po jednim sjemenim zametkom u svakom pretincu. Vrh tučka je stigmatčan i rascijepljen na dva dijela.^[2]

Plod je neotvarajući i građen od nekoliko potencijalnih kokusa, ali zbog zakržljavanja ostalih dijelova najčešće se razvija samo jedan. Razvijeni kokus je kuglast, u mladosti dlakav, a poslije gladak i sjajan, promjera približno 14–16 mm. Sjemenka je obavijena mesnatim, slobodnim i cjelovitim arilusom. Zametak je zakrivljen, a supke su smještene poprečno, jedna iznad druge.^[2]

Vrsta Omalocarpus macrophyllus endemična je za Madagaskar. Izvorni primjerci prikupljeni su na području Ankarafantsike, a povijesne zbirke poznate su i iz okolice Mahajange te iz jugoistočnih i središnje-južnih dijelova otoka. U izvornim obradama zabilježena je znatna varijabilnost u gustoći dlakavosti, obliku liski i građi privjesaka na laticama.^[2]

Capuron je 1969. godine rod Omalocarpus uključio u rod Deinbollia, pri čemu je O. macrophyllus povezan s vrlo varijabilnom vrstom Deinbollia borbonica. Taj tretman prihvaćen je u dijelu kasnije literature i još se može susresti u pojedinim taksonomskim izvorima. Ipak, Plants of the World Online danas ponovno prihvaća Omalocarpus kao zaseban rod, a O. macrophyllus kao njegovu jedinu vrstu.^[3]

U velikoj filogenomskoj klasifikaciji Sapindaceae iz 2021. godine Omalocarpus nije bio zastupljen kao zasebno uzorkovan rod, dok je Deinbollia smještena u pleme Sapindeae. Iz toga se može zaključiti da samostalnost roda Omalocarpus, premda prihvaćena u aktualnoj taksonomskoj bazi, još nije neposredno potvrđena molekularnofilogenetskim podacima.^[4]